Večer s Degijem

Bilo je interesantno vidjeti Michela Deguya, pjesnika koji je sav u jeziku, koji kaže kako je jedna od ključnih funkcija poezije pokazati ljepotu jezika, izgubljenog u prijevodu: prevoditeljica njegovog djela na hrvatski jezik, Višnja Machiedo, govorila je više od njega, i on nije znao da li ona to s njim polemizira ili je samo užasno bezobrazna (u pitanju je bilo ovo drugo). Loše organizirano druženje s francuskim pjesnikom, puno njegovih završetaka (često je, ali bezuspješno, pri samome kraju pokušavao završiti to druženje) i Višnjinih svršetaka (tako mu se unosila u lice i blaženo osmjehivala da sam pomislila – evo je, svršava) pokazalo je svu našu nemoć kada smo u tuđem jeziku koji ne razumijemo i kako nije važan samo pjesnik, nego su jednako važni i oni koji o njemu na strašnom hrvatskom jeziku govore.