U posljednjem broju časopisa 15 dana (br.5-6,2011.) – možete pročitati moj prijevod sjajnog belgijsko-francuskog pjesnika Henrija Michauxa. Henri je btw. jedan od mojih miljenika, a vi znate da ja ne volim baš svakog. Nemojte da vam promakne jer ćete zanimljiviju poeziju teško naći. Evo, da bacim udicu:
VRIŠTANJE
Zagnojena zanoktica je grozna patnja. Ali ono što me je tjeralo da još više patim bilo je što nisam mogao vrištati. Jer bio sam u hotelu. Upravo je pala noć, a moja je soba bila uhvaćena između druge dvije u kojima se spavalo.
Zatim, krenem vaditi iz svoje glave bubnjeve, limenu glazbu, i jedan instrument koji je odzvanjao glasnije od orgulja. I profitirajući od nevjerojatne snage koju mi je davala groznica, napravio sam od njih zaglušujući orkestar. Sve se treslo od vibracija.
Zatim, napokon siguran da se u toj buci neće čuti moj glas, počnem urlikati, urlikati satima, i uspijem se, malo po malo, smiriti.
Michaux je na kraju dignuo ruke od poezije i bavio se brzopoteznim slikanjem po uzoru na kinesku kaligrafiju. Stvarno je bio pametan čovjek!
U carstvu melanholije 