Razmišljala sam dosta o tome što bih mogla raditi da se riješim napetosti. Prvo mi je na pamet pao boks, i mislim i dalje da je to odličan sport, ali u književnosti takva vrsta udaraca nije dobrodošla. U književnosti se najviše boduju udarci ispod pasa ili oni u guzicu. Razmišljala sam koja je, dakle, najbolja alternativa udarcima koji čitatelju izbiju dah i došla do zaključka kako su najbolji oni udarci koji su neočekivani. Stoga sam odučila pokrenuti novu rubriku na blogu „Pet za pet“. Grupa od pet autorica/autora po pet pitanja. Imena koja ispitujem biram na osnovu asjaba kriterija. Ne smiju mi ići na živce. Ne smiju biti glupi i dosadni. Ne smiju biti uključeni u korporativni kriminal ili u politiku koja ih može diskreditirati. Ne smiju loše pisati. Smiju, dakako, misliti svojom glavom. Neka rubrika počne!
2 komentara na “Pet za pet, uvodna riječ”
Nikad neću dospeti na ovu rubriku. Zato što ti redovno idem na živce. 😀
nije valjda da si napisala neku knjigu za koju ne znam?