Novogodišnji Bafomet

Prva tarot karta koju sam izvukla na Novu godinu bila je vrag. O tarotu, naravno, ne znam ništa. Kupila sam špil na buvljaku za desetak kuna i povremeno, kad sam izgubljena, posegnem za njim. Vrag mi se nikad prije nije ukazao i moram priznati da sam bila užasnuta njegovom negativnom simbolikom. Tarot koristim da samoj sebi narativno objasnim kompliciranu i maglovitu nelagodu koju povremeno osjećam. Ako me nešto žulja a da ni sama ne znam zašto, kartama prepustim pripovijedanje. Što je, ako ćemo iskreno, vrlo rijetko. Prošle godine tarot nisam otvorila nijednom. Nije mi trebao. Ne znam što se desilo da baš na Novu godinu izvadim špil i da mi baš taj vrag bude prvi glas u 2026. godini. Loš omen, pomislila sam. Otišla sam odmah na internet da provjerim što to znači kad je vrag uspravan i gleda te direktno u oči. Sad kad sam đavola izvukla, koji će mi on vrag ispričati? Šampanjca sam prije toga popila premalo. Napravila tufahije. Plakala nisam. Jedino me mučila duboka anksioznost. Budućnost je neizvjesna, mislila sam dok sam miješala špil i slušala posljednje novogodišnje vatromete i petarde.

Par dana kasnije, dok smo se muž i ja vozili kroz snježnu mećavu od Bjelovara do Zagreba, morala sam u autu hitno pišati u termos bocu i odmah sam se sjetila Bafometa, tarot-jarca. A tako dakle!, pomislila sam, posve ponižena. U tom mi je trenutku karta đavla počela ozbiljno pripovijedati. Slušala sam je zajedno sa škripanjem snijega i leda pod kotačima. Kad smo napokon stigli doma, presvukli se u pidžame i legli – razmišljala sam o dvije figure, lancima vezane uz postolje na kojem Bafomet čuči: figuru rogate žene i rogatog muškarca. The Devil Keywords, čitam na jednom sajtu: shadow self, attachment, addiction, restriction, sexuality. Nabrojane bismo riječi po tarotu, naravno, trebali tumačiti univerzalno, u negativnom ključu. Vrag je, međutim, orodnjen pojam. Ono što je očigledno negativna karta, može biti tumačeno na različite načine, zavisno od toga tko nelagodu osjeća i pripovjedno je tumači sebi i drugima. Intuitivno osjećam da bi većina muškaraca vraga čitala ludički, a žene ga doživjele tragično jer muškarci ne vjeruju u zlo koje čine, a žene su mahom praznovjerne. Univerzalno čitanje, my ass!, pomislim ušuškana debelim jorganom i dekom. Muž ubrzo zaspi. Meni san ne ide na oči.

2026. godina bit će grozna. Za takav nam sud ne trebaju ni astrologija ni tarot. Dovoljno je otvoriti društvene mreže. Hoće li godina biti univerzalno loša? Univerzalnost u svijetu personaliziranog sadržaja više ne postoji. Ono što donekle probija algoritamsku segmentaciju naše zbilje, sveopća je mizoginija tvoraca umjetne inteligencije i njihovih investitora. Muškarci koriste AI da svlače žene, da ih odijevaju u badiće s kukastim križevima, da generiraju fejk, rasističke vijesti i proizvode dječju pornografiju. Ako Bafomet simbolizira gubitak kontrole, opsesiju, prikrivene seksualne porive, a muškarci tog vraga po afinitetu tumače ludički: hehehehe, sve je ovo zajebancija. Nisu to stvarno gole žene. Nije to stvarno jebanje djece, onda to relativiziranje svako negativno značenje đavla svaljuje na ženska pleća. Žene i djeca postaju tragične žrtve muških „vragolastih“ šala. Grok se ispričava, pišu mainstream mediji, kao da govore o susjedu koji je malo popio, pa neprimjeno razvezao jezik.

Vraga su Facebook i Google prvo pretvorili u personalizirani sadržaj (zlo je relativno, hehehe), a onda je đavao postao sveprisutni AI slop jer je to smjer u kojem muška tehnokratska imaginacija ide. Umjetna je inteligencija Bafometa izobličila do neprepoznatljivosti i ubacila u reklamu umjetnog IT raja. U reinvenciji đavla trenutno (posredno i neposredno) sudjeluju svi, od tupavih korisnika, preko nadri-umjetnika i psihologa, pa sve do znanstvenika. Preplavila nas je „znanstvena“ literatura o etičnosti umjetne inteligencije; o njezinoj pozitivnoj dijagnostičkoj primjeni u suvremenoj medicini (pa i psihijatriji); o potencijalno pozitivnoj primjeni u pravu; o njezinoj neospornoj vrijednosti unutar visokog obrazovanja i turizma (?!); o pozitivnoj primjeni generativne UI unutar vojno-industrijskog kompleksa. Nakladnici koriste AI da im piše, prelama i ilustrira knjige. Novinari AI koriste da pišu preporuke i vijesti. Ljudi koriste AI da im piše novogodišnje čestitke koje onda šalju svojim najmilijima. Pojam univerzalnosti vraća se tek sad, posredstvom umjetne inteligencije koja postaje univerzalno zlo zamaskirano u tehnokratsku utopiju. Odatle moja užasna anksioznost. Odatle uspravni vrag koji me gleda direktno u oči.

Sjećam se stolnoteniskog natjecanja iz ’94. godine u tuzlanskom Mejdanu. Čim sam stigla u svlačionicu, prije nego je takmičenje počelo, od nervoze i straha upišala sam se u gaće. Bilo me strah natjecanja, ali i granata. Svaki izlazak iz kuće tih je godina bio duboko traumatičan. Nisam imala nikakvu kontrolu nad mjehurom, jednostavno sam se upiškila. Nitko mi se nije rugao zbog toga. Donijeli su mi čisto rublje. Stavila sam debeli higijenski uložak i sve je kasnije prošlo u relativno dobrom redu, ali taj mi se poražavajući strah duboko urezao u pamćenje. Česta psihosomatska posljedica jakog stresa – učestalo je mokrenje. Zdjeličnu kost i opturatorni (opturacijski?) otvor, pročitala sam negdje, grčimo kad smo pod velikim stresom zbog čega nam se stalno ide na klozet. Kad piškimo, ne možemo nikako isprazniti mjehur do kraja jer smo u grču.

Ako u toku noći ustajem često i odlazim na WC, znam da psihički nisam dobro. Lako si dijagnosticiram stres i anksioznost jer pamćenje može biti i periferno – ne pamti samo mozak, već i ostatak tijela. Znanje je decentralizirano unutar žene. Ponekad stvari osjetimo u stomaku jer i stomak pamti. Toga kod umjetne inteligencije nema. Takvo je pamćenje isključivo ljudsko. Znanje o zlu koje proizlazi iz takvog sjećanja – također. Ono što tech bros, odnosno brogrameri žele jest da ženi karlica služi samo za rađanje. To je njihova verzija Bafometopije: stvarne žene da rađaju. AI žene da razonode.

Humanističke znanosti, umjetnost i književnost ključne su za opstanak ljudske vrste. To su discipline u koje je uloženo puno orodnjenog i marginaliziranog, perifernog pamćenja: žene i manjine pamte i pripovijedaju stvari koje brogrameri i milijarderi žele obezvrijediti umjetnom inteligencijom zato što žele kolektivni zaborav. Ljudi koji ne pamte – ne znaju, a ljudi koji ne znaju nisu više ljudi, već marva. Uspravni Bafomet simbolizira nasilje, ali to nasilje u 2026. nije samo narativno, već i tehnološko. Korporacije najavljuju radikalno smanjivanje interne memorije unutar osobnih računala, što znači redukciju decentraliziranog pamćenja. Čak će i računalno pamćenje biti automatski filtrirano i preobraženo generativnom AI u nečitljivi slop. Ne smijemo zaboraviti da računala sama po sebi nisu zla. Ona su također dio ljudskog znanja, proizvod našeg pamćenja. Informatička tehnologija može biti izvrsna stvar, dapače, ali mi živimo njezinu inačicu koja je oblikovana šovinističkim predrasudama i rasnom mržnjom. I što ovo AI ludilo bude dalje odmicalo, to će informacijska tehnologija postati sve omraženija i omraženija. Ljudi će osobna računala htjeti izbrisati iz vlastitog sjećanja i života, kao da su kompjuteri sami sebe algoritamski zatrovali zlom, ali nisu kriva računala. Krivi su investitori. Krivi su milijarderi.

AI brogrameri traže da sve što napišemo odmah zaboravimo. Žele da se odreknemo vještine kritičkog mišljenja, da denunciramo humanizam. Zahtijevaju da sve kognitivne funkcije prepustimo algoritmima koji nas nutkaju slatkim samozaboravom. No stvar je u tome da sam 2023. preležala long Covid koji je na tri mjeseca moj mozak postarao za 40 godina. Bila sam na trenutke potpuno dementna i dezorijentirana. Bio je to najgori osjećaj ikad. Moje ga je tijelo dobro upamtilo. Gubitak kognitivnih funkcija paralizirajući je osjećaj: nisam mogla ispravno pročitati vrijeme na satu. Halucinirala sam brojeve kojih nije bilo. To je puno gore nego pišanje u termos bocu ili pišanje u gaće. Gubitak kognitivnih funkcija gubitak je želje za životom jer je često praćen kliničkom depresijom. Ne pretjerujem kad kažem da nas milijarderi sveprisutnom umjetnom inteligencijom pretvaraju u žive mrtvace. Vežu nas teškim lancima uz postolje na kojem čuči rogati Bafomet.

Umjetna inteligencija također halucinira. To je općeprihvaćena istina. Iz financijskih razloga tu halucinaciju nitko od brogramera ne dijagnosticira kao ozbiljan problem. IT sektor i milijarderi jako su popustljivi kad je AI u pitanju. Povrh svega, umjetnu inteligenciju rado personificiraju dok joj pripisuju vlastiti seksizam, ksenofobiju i rasizam. Grok postaje kriv za neonacizam Elona Muska, a ChatGPT Sama Altmana razrješava svake povrede autorskih prava. Ne želim da ChatGPT sastavlja i ocjenjuje sudske odluke, i onda glumi psihoterapeuta koji treba pomoći žrtvama njegovih halucinacija. Ne postoji ugao iz kojeg generativnu UI možemo etički opravdati: brisanje ljudskog iskustva i pamćenja nemuštim plagiranjem – apsolutno je zlo.

Znam, nažalost, da ovo neće biti posljednji tekst koji ću na temu vraga napisati ove godine, čak i ako više ni jednom ne izvučem tarot kartu koja nosi njegov lik. Umjetna će inteligencija postati dijagnostičar, dizajner, liječnik, pravnik za siromašne. Bogataši će i dalje ići ljudima da ih liječe i pravno savjetuju. Milijarderi će svejedno umjetnine kolekcionarski kupovati na aukcijama. Brogrameri grade vrli neonacistički svijet – pun klasne i rodne nejednakosti, pun rasizma i tegobne egzistencije. Umjetna inteligencija slama otpor jer briše naše sjećanje na svijet u kojem je on moguć. Stoga nam svima u 2026. godini želim da u AI prepoznamo Bafometa kojeg su brogrameri tamo algoritamski smjestili, da ga pocijepamo i zapalimo. Da nam se u živote umjesto tupavog AI vrate korisne informacijske tehnologije s humanističkim predznakom, a milijarderi sasvim nestanu s lica Zemlje! Živjeli i sve najbolje!