Nakon što se vratila iz Lopara, Matilda je odmah otišla u komoru razviti fotografije. Ruke su joj se tresle dok je u plastiku sipala razvijač. Iznad posuda klatile su se štipaljke. Izgledale su kao malene šake koje traže da se s njima rukuje. Matilda je imala osjećaj da polako gubi razum. U svemu je vidjela živa bića. U mrtvacima također. U njima pogotovo.
Nastavi čitati
Izložba umjetnika Davora Vrankića, „Obećavam ti čudo“, postavljena u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, može nam na trenutak izgledati kao putujući cirkus. Umjetnik izlaže velike crteže na kojima različite figure u akrobatskim pozama razapinju naš pogled te rastežu prostor u širinu i vuku ga u dubinu. Vrankićevi monumentalni crteži usisavaju pažnju promatrača zahtjevnom kompozicijom i iščašenom perspektivom na koje se teško naviknuti. Jednom kad nas uvuku, nemoguće se od njih odvojiti jer smo neprestano u strahu da ćemo iz vida izgubiti kakav važan, odlučujući detalj, ili previdjeti širu sliku koju Vrankić prikriva gomilanjem zanimljivih i zbunjujućih sitnica. Nastavi čitati
Da bismo razumjeli zašto film „Joker“ (2019) ne valja, moramo prvo razumjeti lik Jokera čiju povijest i značenje redatelj Todd Phillips falsificira.
Jokera, jednog od najvećih i najpoznatijih zlikovaca popularne kulture, karakteriziraju sardonski smijeh, živahne boje i žovijalno zlo. U filmu „Batman“ Tima Burtona iz 1989. godine opisan je sljedećim riječima: „nagle promjene raspoloženja, visoko inteligentan, emotivno nestabilan. Sklonosti – znanost, kemija i umjetnost“. Takva je biografija u skladu s likom kakav su za strip o Batmanu 1940. godine osmislili njegovi idejni tvorci Bill Finger, Bob Kane i Jerry Robinson. U prvom broju DC-jevog stripa „Batman“, Joker iza sebe ostavlja žrtve s grotesknim, neprirodnim osmijehom na licu i džokera, igraću kartu s likom lude koja može zamijeniti bilo koju drugu kartu iz špila. Jokerove su makinacije koje unose kaos u društvo uvijek zamaskirane razonodom, jednako zluradom i pakosnom kao što je i njegov smijeh. Nastavi čitati
Šteta što utiske o nekom putovanju ne možemo uredno raspakirati kao prtljagu kad se vratimo doma. Da to mogu napraviti, istresla bih vlastito putovanje u Sjedinjene Američke Države na sred sobe, fino razvrstala svaki susret, oprala i ispeglala svaki neugodan detalj, a ono što je posebno važno stavila bih u kutiju, sklonila negdje na sigurno. Da je to ikako moguće, umjesto plaćanja putnog osiguranja za potencijalno oštećenje i gubljenje prtljage – osigurala bih sjećanje, jer taj je teret koji nosimo u glavi, iako svojom težinom debelo premašuje 23 kilograma, najlakše oštetiti i izgubiti. Strpljivo sam, na primjer, skupljala različite papiriće, račune, putne karte, bilješke, naljepnice, da kojim slučajem ne bih zaboravila gdje sam točno bila i koliko sam se tamo dugo zadržala, ali Nastavi čitati
Pošto o ženama i književnosti pišem u Zagrebu, „Vlastitu sobu“ moram preimenovati u „Tuđu nekretninu“ jer po inspiraciju ne idem u dvorišta Oxbridgea, već je cijedim iz interneta u tuđoj kuhinji koja nije renovirana zadnjih 60 godina. Krajobraz je u Zagrebu bitno drugačiji, što se esejističkog nadahnuća tiče. Uzmimo, na primjer, Bundek. Tamo možete udisati nečiji rođendanski roštilj i diviti se bistama ruskih pjesnika. Da je kojim slučajem Virginia Woolf morala hodati po Bandićevim šljunčanim stazama u potrazi za inspiracijom, njezin bi kultni esej drugačije zvučao. Doduše, neke bi stvari ostale iste: „Muž može umrijeti ili neka nevolja pogoditi obitelj“, univerzalan je problem ženskog stvaralaštva. Nastavi čitati
Tematska izložba posvećena industrijskoj fotografiji Toše Dabca koju ovih dana (do 18. 11. 2018), besplatno, možete pogledati u prostorijama zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, izložba je godine. Točka. Razlog zbog kojeg to možemo autoritativno reći jest složenost koja se krije iza nepretencioznih Dabčevih fotografija i varljive jednostavnosti izložbe. Muzejski je prostor ispražnjen od svakog suviška i možemo se odmah usredotočiti na najbitnije. Čim krenete gledati fotografije, kako one koje su razvijene i povećane u prošlosti, tako i one digitalno printane danas, upadate u kontekst komplicirane povijesne i političke zbilje koju je Dabac majstorski zabilježio i sačuvao za buduća gledanja. Nastavi čitati
Vampirice su pokušale prespavati 2016, ali im to nije pošlo za rukom. Probudile su se u vrijeme adventa, vjerojatno zbog jake rasvjete u centru Zagreba. Bejdi je u međuvremenu porasla kosa, a Fehimi muf. Inače su ostale iste.
Muf odlično napreduje i većinu sam vremena tamo. Politike sam se zasitila, ali svejedno se uskoro vraćam na Melanholiju da prosipam žuč.
Na slici gore: Alija Izetbegović, otac svih Bošnjaka
Htjela sam pobjeći od stresa koji aktualni popis stanovnika izaziva, i prihvatila sam se knjige koja s njim nema veze – The Secret Life of Pronouns. Ispostavilo se da to nije bila baš najpametnija odluka s obzirom da autor James W. Pennebaker tvrdi kako pjesnici umiru mlađi od pisaca i drugih umjetnika i da se skoro 20% njih – ubije. Suicidu su navodno posebno skloni pjesnici koji često koriste ličnu zamjenicu „ja“. Nastavi čitati
U carstvu melanholije 