Tematska izložba posvećena industrijskoj fotografiji Toše Dabca koju ovih dana (do 18. 11. 2018), besplatno, možete pogledati u prostorijama zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, izložba je godine. Točka. Razlog zbog kojeg to možemo autoritativno reći jest složenost koja se krije iza nepretencioznih Dabčevih fotografija i varljive jednostavnosti izložbe. Muzejski je prostor ispražnjen od svakog suviška i možemo se odmah usredotočiti na najbitnije. Čim krenete gledati fotografije, kako one koje su razvijene i povećane u prošlosti, tako i one digitalno printane danas, upadate u kontekst komplicirane povijesne i političke zbilje koju je Dabac majstorski zabilježio i sačuvao za buduća gledanja. Nastavi čitati →

Vampirice su pokušale prespavati 2016, ali im to nije pošlo za rukom. Probudile su se u vrijeme adventa, vjerojatno zbog jake rasvjete u centru Zagreba. Bejdi je u međuvremenu porasla kosa, a Fehimi muf. Inače su ostale iste.

Muf odlično napreduje i većinu sam vremena tamo. Politike sam se zasitila, ali svejedno se uskoro vraćam na Melanholiju da prosipam žuč.

Na slici gore: Alija Izetbegović, otac svih Bošnjaka

Htjela sam pobjeći od stresa koji aktualni popis stanovnika izaziva, i prihvatila sam se knjige koja s njim nema veze – The Secret Life of Pronouns. Ispostavilo se da to nije bila baš najpametnija odluka s obzirom da autor James W. Pennebaker tvrdi kako pjesnici umiru mlađi od pisaca i drugih umjetnika i da se skoro 20% njih – ubije. Suicidu su navodno posebno skloni pjesnici koji često koriste ličnu zamjenicu „ja“. Nastavi čitati →

Kad sam u osnovnoj, a pogotovo u srednjoj školi pisala sve one isprazne školske sastave o cvijeću, jeseni i proljeću – o temama koje uopće nisu reflektirale odrastanje moje i mlađih generacija, mislila sam kako nas one ne pripremaju ni za što, da su te zadaćnice tek obična formalnost. Istina je, kako se kasnije ispostavilo, bila bitno drugačija. Nastavi čitati →

Kad muškarci izlaze iz haustora, obično pogledaju lijevo-desno. I ovoga puta, čovjek izlazi, osvrće se i prva stvar koju ugleda je mlada žena i on odmah, bez razmišljanja, stavlja ruku na muda i premeće ih. Inače, muškarci nemaju problema s tim da premeću svoje genitalije lijevo-desno na javnom mjestu: to što imaju u gaćama, ponos je svih koji se na ulici nađu, čak i kad od tih muda imamo veću štetu nego korist. Dakle, taj je čovjek opušten. Dok gledam kako premeće svoja jaja, sjetim se svih žena koje se prekrste čim izađu iz haustora na ulicu: par pokreta, da ih Bog čuva. I sad, dok muškarac prevrće muda i na taj način pozdravlja svijet, pitam se ne krsti li se žena na pogrešnom mjestu? Ne bi li možda trebala spustiti ruku i blagosloviti svoje međunožje: da joj Bog podari zdravlja i ravnopravnosti? Uskrs je i jaja su in, ali utorak je radni dan – možda tada?