Svašta se danas zove ženom

11 ruj.


Možda V. Woolf nije potopilo kamenje u džepovima, već kurac koji je bio toliki da joj je za njega trebala posebna, vlastita soba?!

Jezivo je to kako u nekim trenucima na ljudski idiotizam možete reagovati samo šutnjom: neko kaže takvu glupost da samo što ne padnete sa stolice, ali znate da nije ni vrijeme ni mjesto da mu na to ukažete jer ste se već par puta našli u sličnoj situaciji i znate da razgovor ne pali. U takvom sam se sosu našla jučer na promociji Quoruma, kada su urednici časopisa Miroslav Mićanović i Slađan Lipovec ugostili mađarsku spisateljicu porijeklom iz Subotice, Ildikó Lovas. Riječ je, koliko sam iz razgovora shvatila, jer je nisam čitala, o jednoj od najpoznatijih mađarskih autorica mlađe generacije (rođena je 1967. godine).

Lovas (čitaj: Lovaš) se nedavno proslavila i u mađarskoj prijestolnici, jer je umjesto u Vojvodini knjigu objavila kod slovačkog izdavača koji svoju podružnicu ima i u Budimpešti. No, da se vratimo na ljudsku glupost ili, u ovom slučaju, glupost autora, odnosno, autorice – u jednom je trenutku, ne znam čijom inicijativom (vjerovatno njezinom), pokrenuta rasprava o ženskoj književnosti. Da, upravo tako – u 21. stoljeću, četiri vala feminizma kasnije, niko od prisutnih nije upotrijebio termin žensko pismo, već su umjesto toga raspravljali o muškoj i ženskoj književnosti. U trenutku kad vidim da se neko negativno očituje o feminizmu kao što je to učinila Ildikó, a ne barata osnovnim književnoteorijskim pojmovima koji ne pripadaju isključivo feminističkoj teoriji – digne mi se kosa na glavi. Da stvar bude gora, Ildikó je rekla kako Virginiju Woolf i Marguerit Duras smatra muškim piscima. A ljudi su se brinuli da će svijest nestati zbog CERNovog pokusa! Ako se smak nije desio nakon spisateljičine izjave, neće bome ni nakon sudara protona.

U par sam navrata govorila kako je spisateljski genij (iako nije riječ o pravom geniju, nego o običnoj floskuli) androgin: nisam nikada bila pobornica ženskog pisma, ali poštujem pokušaj da se o ženskom stvaralaštvu priča i iz drugačije pozicije. Iako ne mogu sa stopostotnom sigurnošću reći da je Lovas tačno znala šta priča, jer iako živi u Subotici i završila je fakultet u Novom Sadu, mađarska spisateljica srpskim ne barata baš kako bi se očekivalo – pretpostavljam da je animozitet prema feminizmu autentičan i na hrvatskom kao i na mađarskom jeziku: nije bilo sumnje da ona preferira muški spisateljski genij jer je rekla da žene ne pišu tako dobro zato što imaju problema s koncentracijom. Njezin se posljednji roman koji treba izaći i u hrvatskom prijevodu (grupa prevoditelja) zove Španjolska nevjesta. Roman, djevojački. Riječ je o knjizi za koju je Lovas rekla da je ženski roman jer je htjela napisati autobiografski roman, a budući da je žena…

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: