Krevetno putovanje

Sad kad sam na stoliću iznad glave ugledala Džojsove Dablince na Kafkinoj Americi (ili je Kafka bio gore?) ne mogu a da ne sanjarim o bijegu. Najradije bih otišla negdje daleko, negdje gdje mi u trenutku smrti neće nad glavom moći parafrazirati Džojsa: Bila je razočaran čovjek. Vidjelo se na njoj, i gdje se ljudi, kao što su nekoć Tahićani, rugaju bijelcima i njihovom dosadnjikavom misionarskom položaju.