Crta – pomisao na metu

18 stu.

U poeziji, razmišljanje mora biti grafički prikazano, ako mu je pjesnik sklon. Zarez označava suviše kratku pauzu da bi predstavljao razmišljanje. Tu funkciju najbolje vrši crta. (Iako i praznina ima istu vrijednost, sklonija sam crti, jer ona razmišljanje čini vizualno prisutnijim.) Crta razdvaja napisano od prethodno mišljenog i obrnuto, i lomi tekst na ono što je čitatelju vidljivo i ono što nije, a što jednako intenzivno uobličuje napisanu riječ (ili tekst uopšte). Pauza u kojoj dišemo samo da bismo mogli nastaviti pisati isto je to pisanje. Zarez je, dakle, puno više sudionik napisanog, nego što je dio neizrečenog. Udvostručen znakom navodnika, zarez nas, po Agambenu, izoluje, distancira od jezika. Crta nema tu sposobnost udaljavanja. Ona nas (za)uvijek veže za jezik bez kojeg bi izgubila svoju vrijednost (nema mišljenja bez jezika). Dalje, navodnici u naš upisuju fragmente tuđeg teksta, dok crta unosi pjesnikova vlastita razmišljanja i označava kontemplaciju nad napisanim i onim što to napisano zapravo znači. Ona je dijalog autora sa samim sobom. Slikovno prikazano, to izgleda ovako: zarez je okidač. Napisano je metak, a crta – pomisao na metu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: