Ti mene francuskim ključem, ja tebe feminizmom.

13 sij.

Derrida je upozorio: dekonstrukciju koju je on započeo nastaviće i usavršiti žene. Zbog čega je to važno? Feminističke dekonstrukcije (svaka djelotvorna dekonstrukcija koju sporovode žene je nužno feministička jer one žene koje se deklariraju kao ne-feministkinje pristaju na svijet kakav jeste i nemaju ga potrebe dekonstruirati) jedini su načini da se pobijedi falička destrukcija. Kakva je razlika između feminističke dekonstrukcije i faličke destrukcije?

Uzmimo za primjer dva nedavna događaja – ubistvo Kristine Šušnjare koju je mladić ubio udarcima francuskim ključem po glavi. Htio ju je silovati, i kad mu to nije pošlo za rukom tupim ju je predmetom izmasakrirao do neprepoznatljivosti. U isto je vrijeme nestala “obližnja” galaksija. Centaurus A je progutala crna rupa za koju se smatra da je cijelo vrijeme bila u njezinom središtu. Posljedice Kristinine smrti nisu i neće biti od šireg značaja – nezino ubistvo pogoduje, na primjer, crnohumornom zaključku kako nisu svi stolari Isus Krist (Kristinin je ubojica Luka Pezelj po zanimanju stolar) i da pokaže kako je Simone de Beauvoire bila u pravu kada je, prije više od trideset godina, izjavila da je nasilje nad ženama u porastu. Kristinina smrt ne mijenja ništa. Falička destrukcija koja je do te smrti dovela ne ostavlja nikakvog traga, ne mijenja svijet (osim što jedan uništi).

Crna je rupa, s druge strane, nužnost svemira. Ona čuči u svakoj galaksiji (ponekada u njezinom centru) i transformiše kosmos dematerijalizirajući pojedine njegove elemente da bi stvorila nove. Gutanjem galaksije ona se priprema da izbaci u prostor svemira nove, brojnije i drugačije svjetove. Naravno, ako uporedimo destrukciju koju izvrši muškarac i destrukciju koju provodi crna rupa, može nam se učiniti kako je ova druga puno strašnija i razornija. Crna rupa kao i feminizam uništava jedan svijet što je onima koji u tom svijetu žive sigurno zastrašujuće. Ali, ta destrukcija/dekonstrukcija polazi iz središta stvari – ona je sastavni dio onoga što se „uništava“. Kristina Šušnjara je ubijena izvana – na njezin se integritet utjecalo onime što tu nije trebalo biti, francuskim ključem, mržnjom, frustracijom. Njezina smrt ne emituje 13 hiljada svjetlosnih godina dugačke X-zrake koje utječu na javno mijenje, na svijet koji je takvu smrt omogućio. Agonija galaksije završava happy endom, smrt Kristine Šušnjare izjavom ubojice „Kakav bih ja muškarac bio da nisam nešto pokušao.“ Šta je onda strašnije – feministička dekonstrukcija nalik na nebesku destrukciju ili falocentrično društvo protiv kojeg se feminizam bori, prosudite sami.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: