Meandar koji plaši

Velika je razlika skočiti u morsko plavetnilo i skočiti u rijeku – vidljivost je u drugom slučaju drastično smanjena – naziru se riječne trave koje ispunjavaju jezom. Inače prijateljsko i umirujuće zelenilo odjednom postaje neprozirno, neprijateljsko – čak i lopoči postaju prijetnja. Pokušavala sam skočiti u rijeku nekoliko puta i tek mi je to kraj malog vodopada, mjesta gdje boja vode najviše naliku na morsku, pošlo za rukom. Prijatelj me je pokušao isprva ohrabriti, a onda i isprovocirati taj skok na glavu zadirkujući me. B. je samo gledao, osjećao je da neću to napraviti, da dijelim njegov strah. Stajala sam nepomično, buljeći u vodu, pitajući se da li je čovjek zaista nepromočiv – možda se sva ta voda sruči u njega kao u posudu, popuni ga. Čovjek se, valjda, čak i kada to ne primijeti, iz rijeke vrati kao spužva, natopljen tamom kojom se, naivan, mislio oprati.