Halloween, dan feministkinja-vještica

Halloween je bio i prošao. Moj je ovogodišnji kostim bio onaj koji stalno imam na sebi: kostim feministkinje kojoj je najvažnije da je veza brza, da se stranice brzo učitavaju i lako nađe ono što joj treba. Volim ići na stranice poput Sartorialista, gdje su svi uredni i lijepi. I ja sam ponekada takva, ali u svojoj sam kući onakva kako mi kompjuter i nerad diktiraju: opuštena, nezainteresirana za svaku ljepotu koja ne zrači i ne šteti zdravlju. Trenerku sam dobila na dar i veća mi je dva broja, što je dobro jer kad nešto dobro napišem – rastem ko germa. Trenerka ima samo jedan džep što je također dobrodošao detalj jer kad nešto ne napišem kako sam htjela, imam potrebu natrpati kamenja u džepove i otići do Save da ne zaplivam. Crvena pidžama ima zatvorske pruge jer simbolizira blagostanje: boja je papinska i tekstura isto – mekano prijanja uz guzicu koja stalno sjedi. Papuče su, međutim, ključni sastojak. U papučama je sva snaga feministkinje: kad je na internetu, bitno je da je feministkinja uzemljena. Zato su dobri ti gumeni džonovi: kad se popravljaju stvari po kući ili gura prst gdje ne bi trebalo, dobra su zaštita od povreda na radu. Također, ako se puno piše protiv gluposti, treba na nogama imati nešto što nas podsjeća da smo kod kuće, na svome i da možemo reći što nas volja – poslije neće biti trčanja i udaljavanja s mjesta nesreće – tek lagani hod do kuhinje po čašicu rakije, čašu kole, da se nazdravi feminističkoj hrabrosti dok okolo kao pahulje, veju bijele mačje dlake.