Interliber 2012, preporuke

Za tri dana počinje zagrebački sajam knjiga Interliber (13. – 18. 11). Pošto smo svi kolektivno švorc, a prodaja knjiga drastično pala (jer, budimo objektivni, sad više nego ikad prije stoji ona Virginije Woolf: One cannot think well, love well, sleep well, if one has not dined well) – vrijeme je za moje beletrističke i finansijske sugestije što se sajma tiče.

Kao prvo, očekujem da će cijene svih knjiga ove godine biti osjetno manje. Riječ je o tendenciji koju smo mogli primijetiti prije dvije ili tri godine, ako se ne varam, ali tome su i sami nakladnici krivi, tako da nema mjesta za melodramatične vrtoglavice i naricanja. Cijena knjige u Hrvatskoj je uvijek bila neutemeljeno visoka. Jasno je zašto ljudi, uključujući i mene, nisu u vrijeme recesije spremni izdvojiti velik iznos za pojedine naslove, pogotovo jer je općepoznato da autori, prevoditelji, pa i dizajneri, najčešće nisu odgovarajuće kompenzirani za svoj rad. Izuzetaka, naravno, ima i nadam se da će nakladnici koji nisu potkradali svoje suradnike preživjeti ovo teško razdoblje. Što se ostalih tiče – nadam se da će biti izbrisani iz povijesti izdavaštva.

Što se tržišta tiče, ono nije fantomska, već posve ozbiljna prijetnja. Dovoljno je baciti oko na najčitanije knjige u listopadu (po evidenciji zagrebačkih knjižnica) i vidjeti kako se promoviranje fast food literature odrazilo na čitateljske navike Zagrepčanki (žene, poznato je, čitaju više i češće). Listu domaćih autorica i autora ne bih komentirala jer svaka lista na čijem je vrhu Mani Gotovac ozbiljno šteti mentalnom zdravlju. Strana lista je jednako odvratna, ali u nju nisam toliko emotivno investirana, pa mi je lakše predložiti naslove koji mogu biti uspješan protuotrov.

Nekolicina knjiga koju vam predlažem objavljena je najkasnije 2010. što znači da je dovoljno recentna, ali ne suviše, pa možemo računati da će popust na njih biti veći od popusta koji možemo očekivati na knjige objavljene u ovoj i u prošloj godini. Poeziju čitam stalno, ali poezija je, nažalost, izvukla deblji kraj i postaje sve nevidljivija i nevidljivija na izdavačkoj sceni. Sve što od prijevodne poezije nađete, pažljivo proučite jer su neki od dostupnih prijevoda katastrofalni i mogu vam posve uništiti čitateljski užitak i izvrijeđati inteligenciju. S obzirom da trenutno radim na prozi, logično je da su naslovi koje vam prepoučujem – prozni jer sam prozu u zadnje vrijeme intenzivnije čitala.

Krenimo od mog favorita, Iguane Anne Marie Ortese (Fraktura, 2008). Knjigu ste mogli kupiti za 50 kuna na Frakturinom štandu u hodniku Filozofskog fakulteta. Tko nije, predlažem da to učini na Interliberu. Tematski izvrsno pristaje uz ovo vrijeme besparice, a autorica je klasik talijanske književnosti. Mala sluškinja, iguanica, po meni je jedan od najljepših i najuspjelijih likova u svjetskoj književnosti. Činjenica da za knjigu vjerojatno niste čuli, najbolje govori o tome kako ispod čitateljskog i kritičarskog radara prolaze naslovi koji ne bi smjeli. Bez čitatelja, knjige jednostavno gube snagu i padaju u zaborav, a Iguana taj zaborav nikako ne zaslužuje.

Na red zatim dolaze dvije knjige nakladničke kuće Disput, obje objavljene u biblioteci Na tragu klasika. Prva je knjiga Obiteljske veze, autorice Clarice Lispector, objavljena 2009. Riječ je o vrlo zanimljivoj knjizi priča, prepunoj očuđujućih situacija i likova. Istovremeno, stekla sam dojam da je prijevod Tanje Tarbuk besprijekoran, što je samo dodatan plus knjizi. Lispector je isto kao i Anna Maria Ortese – bila često osporavana, što je vrlo znakovito imajući u vidu da ni za nju mnogi vjerojatno nisu čuli. Naslov će, pretpostavljam, biti dostupan po budget friendly cijeni.

Knjiga U dubokom snu, japanske autorice Banane Yoshimoto – za mene je svježe otkriće, iako je objavljena 2007. godine. Tri priče imaju potpuno drugačiji senzibilitet od priča Clarice Lispector, ali su žene i kod jedne i kod druge autorice u središtu pažnje. Određena je snovitost i melankolija jednako prisutna. Zadnja od tri priče, priča po kojoj knjiga nosi ime, savršeno, na primjer, objašnjava vezu između melankolije i spavanja. Toplo preporučam!

Slijedi zatim prava beletristička poslastica. Riječ je o naslovu Knjiga o ljetu (Pelago, 2010.) koji je napisala svima poznata Tove Jansson. Autorica Mumijevih u spomenutoj knjizi ispisuje dogodovštine bake i unuke na jednom nordijskom otočiću. Može biti lijep poklon, ali čak i ako je i kupite nekome drugom, htjet ćete je zadržati za sebe.

Moj peti prijedlog je izvrsna knjiga priča njemačkog pisca Clemensa Meyera. Noć, svjetla (OceanMore, 2010.) socijalno je angažirana knjiga, ali ne na način na koji biste očekivali. Priče su izuzetno suptilne, traže čitanje između redova, ali nisu nedorečene, naprotiv. Knjiga inače košta 130 kuna, ali se nadam da će je na Interliberu prodavati po cijeni do 100 jer inače ispada iz utrke. Naravno, ne zato što je lošija od ostalih. To nikako.