Bazdulj i pisanje koje bazdi

6 svi.

Muharem Bazdulj je napisao da je Matt Damon rođen u Bostonu 1970. godine, da je oženjen i ima četiri kćerke i da je glumio u preko šezdeset filmova i televizijskih serija. Također je napisao da ne bi bilo filma Danisa Tanovića „Epizoda u životu berača željeza“, niti bi bilo njegovih berlinskih nagrada, da Lagumdžija nije prekršio predizborna i postizborna obećanja. Napisao je i da je Staljingradska bitka globalno velika književna tema, a rekao je i da kratki Borgesovi eseji često imaju nezaboravne početke. U istom je tekstu Muharem Bazdulj ustvrdio da govoriti o „problemu Federacije“, znači postulirati da Republika Srpska nije problem. Napisao je Bazdulj Muharem i da je proslava Prvog maja poput ateističkog Uskrsa i u istoj kolumni objasnio da je vatromet kineski izum, da se prvi put spominje u dokumentima iz sedmog vijeka, a tradicionalno se organizirao u svrhu proslave Kineske nove godine i početka proljeća.

Sve je to, i još puno više, rekao Muharem Bazdulj u kolumni koju piše za Oslobođenje i za to, prije tri dana, dobio nagradu za najboljeg bosanskohercegovačkog novinara u kategoriji „printani mediji“.

Čitati Bazdulja užasno je demotivirajuće. Prije svega zato što loše piše. Njegovim tekstovima nedostaje elementarne logike, jezičnog bogatstva, stilske ispoliranosti, dakle, svega što je inače potrebno da bismo pročitano okarakterizirali kao dobro ili izvrsno napisano štivo. Kako je onda moguće da za nešto što ne zadovoljava te elementarne kriterije – Bazdulj bude nagrađen i to u kategoriji u koju kao pisac uopće ne spada?

Da bismo razumjeli zašto je Bazduljevo kolumnističko pisanje nagrađeno, trebamo se pozabaviti onim što nije. Već sam pisala o tome da dnevna štampa i tjednici ne toleriraju istraživačko novinarstvo jer ono traži više vremena, novaca i sposobne novinare. Općenito, puno problema izlazi na vidjelo ako se novinari određenom temom bave duže i iscrpnije, i to problema koje drugi žele sakriti. Kad kažem drugi, mislim svakako na različite vrste poduzetnika i političara (što je često ista stvar), to jest, na ljude koji plaćaju oglasni prostor i medijsku šutnju.

Vlasnici medija su i sami poduzetnici. U interesu im je da medij opstane i zaradi što više para. Što znači da su u sukobu interesa. S jedne strane, stalo im je do profita, s druge – zadaća im je informirati javnost, što znači da moraju raditi kompromise. Čak i u slučaju Oslobođenja, „nezavisnih“ novina – služba za marketing i oglašavanje ima važno mjesto. Da bi pomirili te dvije uzajamno isključive stvari, profit i informaciju, medijima je najlakše redefinirati pojam informacije i ideju novinara. Tu na scenu stupaju osobe poput Muharema Bazdulja.

Terry Eagleton, ne poznajući Bazdulja osobno, svejedno dobro opisuje njegovu funkciju kad piše o ulozi javnog intelektualca u štampi iz 19. stoljeća. Bazduljeva je uloga, dakle, da konsolidira javno mnijenje, da to mnijenje odražava u svojim tekstovima, da bude u doticaju s predrasudama i čitateljskim navikama srednje i vladajuće klase, odnosno, da ima zajednički standard sa svojom publikom i da može pisati osjećajući, intuitivno, što će biti popularno i prihvatljivo. Ukratko, tržišna ga ekonomija tjera da bude diletant i bricoleur.

Bazdulj je, na primjer, u stanju povezati podatke koji nemaju nikakve veze jedan s drugim (Matta Damona i broj njegove djece s filmom Danisa Tanovića), tekst pretrpati različitim citatima i ispuniti ga glupostima (“Znate li kako se na bosanskom jeziku kaže ‘Smoking kills’? Kaže se ‘Pušenje ubija'”), samo kako bi kolumna izgledala što sadržajnije i informativnije. Ne možemo, međutim, od tekstova Muharema Bazdulja naučiti ništa osim kako ne treba pisati. Ipak, pretencioznost njegove kolumne nalazi svoje žrtve u čitateljima koji sami nisu dovoljno obrazovani i informirani da bi mogli prepoznati ispraznost svega što Bazdulj piše: kao da je car gol, ali publika ne zna što je odjeća.

Ne treba nas onda čuditi što postoje osobe koje ne priznaju Bazduljev status erudite i koje osporavaju njegovu popularnost jer znaju koliko su problematične uređivačke politike medija koje ljude poput njega pokušavaju ustoličiti kao renomirane novinare i kritičare. Govorimo uostalom o osobi koja je napisala knjigu soneta posvećenu velikanima, dakle, o osobi koja se divi autoritetu i veličini, a ne osobi koja o njima kritički razmišlja. Bazduljev diskurs je diskurs poltrona, što medijima koji se ne žele zamjeriti „utjecajnim“ osobama itekako odgovora.

Lažni kritički ton koji Bazdulj koristi nimalo mu ne pomaže jer čemu takav ton kad se po njegovoj rečenici vidi da nije osoba koja zna kritički razmišljati? Kad osobi koja ne zna logički povezati dva pojma („Govoriti o ‘problemu Federacije’, znači postulirati da Republika Srpska nije problem“) damo nagradu za najboljeg bh novinara, ne poručujemo li time da je diletantizam isplativ, a ozbiljno istraživačko novinarstvo nije? Ne poručujemo li Bazduljem da je lošije u novinarskom smislu – bolje, i da što je tekst nekoherentniji i gluplji – to je veća šansa da ga u BiH nagrade?

Umjesto epiloga, primjer:

5 Odgovora to “Bazdulj i pisanje koje bazdi”

  1. Željko Grahovac 06/05/2013 at 17:31 #

    Asja (razumio sam da je asja bakić autorica teksta), trebalo ga je još načepiti… ali i ovo je dobro, vrlo dobro…

  2. Emir Džambegović 08/05/2013 at 07:17 #

    Odlično!🙂 Vrlo korektno i ne ostavlja prostora šupljoj priči i kvaziretorici tipa “različiti su ukusi”

  3. Eldin 30/05/2013 at 11:53 #

    Slažem se sa g. Grahovcem. Taman sam počeo uživati, a ono – kraj. Asja, molim Vas, nastavak.

    • Boris Starcevic 08/05/2015 at 11:43 #

      Gospodjo(ili gospodjice) Asja,
      Lijepo je od vas sto ste se osvrnuli na rad Muharema Bazdulja, napisali svoj stav i misljenje o njemu, a nas stovaoce njegovog rada, proglasili nedovoljno obrazovanim i(li) informiranim. Srecom, niste obavezni citati ono sto Muharem pise. Njega ostavite nama, imate vi i onako dovoljno pisaca, koji pisu vama obrazovanim i informiranim. Svako dobro.

  4. Eldin 02/06/2015 at 13:36 #

    @Boris Srarcevic Nisu štovaoci lika & djela Muharema Bazdulja samo i nužno nedovoljno obrazovani i(ili) informirani, već su – ukoliko posjeduju natprosječno obrazovanje i(li) informiranost – maliciozni moroni i budale.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: