Lica
Kralj Mida
Kraljica, otporna na Midin dodir
Princeza, njihova kći
Djeca, pozlaćeni sinovi
Kućni mačak, bezimen
Kralj Mida dotiče svoju djecu.
Mida: Evo, i posljednji je zlatan.
Kraljica: Ali, djeca su nam i prije bila zlatna.
Mida: Da, zlatna kao zlatna mladež.
Kraljica: Sad imamo djecu od suhog zlata. Tko će to sve glancati?
Mida: Sjaje se sasvim dovoljno.
Kraljica: Na svu sreću, mene ne možeš pozlatiti.
Mida: Mogu te samo učiniti modrijom.
Kraljica: Ruka ti je teška kao zlatna poluga.
Mida: Gdje nam je kćerkica?
Kraljica: Nećeš valjda i nju?!
Princeza ulazi.
Kraljica: Zlato mamino! (Midi) Nemoj nju!
Mida: Neću. Ona mi više vrijedi u mesu nego u zlatu.
Kraljica: Ne diraj je!
Mida: Ženo, odjebi. Dodaj mi rukavice!
Kraljica: Neću! (Kćerki) Bježi. Svu ti je braću pozlatio.
Mida: I nju ću, ali drugačije.
Princeza: Neka tata, mogu ja i sama. Imam i ja dar.
Mida je gleda začuđeno.
Mida: Otkad to?
Princeza: Oduvijek. Samo što ja ljudima dajem veću vrijednost nego ti.
Kraljica: Tako je, reci šupku!
Mida: U što ih pretvaraš?
Princeza: Vidjet ćeš.
Mida: Ako nije platina, ne vrijedi ti taj dar ništa.
Mida kreće prema kćerki. Kraljica je sklanja iza sebe.
Kraljica: Samo preko mene mrtve!
Mida: To je najmanji problem.
Mida se saginje i hvata kućnog mačka za šiju. Kad se mačak pretvori u zlato, udara njime kraljicu u glavu. Ona pada na pod. Princeza stoji na mjestu. Pruža, zatim, ruku i hvata ga za muda. Midina muda otiču.
Mida: Što je ovo? Koji je ovo kurac?! Kurvo!
Princeza: Tata, to ti je moj dar.
Mida: Vrati mi moja muda.
Princeza: Ne mogu. Sad rastu. Uskoro će biti kao Zlatni globusi.
Mida: Što je ovo? Što je ovo?
Mida trči po sobi i maše rukama.
Princeza: Takva muda nema nitko, tata. Nitko! Još da možeš pozlatiti samog sebe, bila bi stvarno sjajna!
KRAJ