Casting X

Rijetko me šta neugodno iznenadi u pornografiji kao što me je Woodmanov serijal „Casting X“. Njegove su „audicije“ po Istočnoj Evropi prilikom kojih regrutuje nove snage za vječito gladna usta zapadnjačke porno-industrije sasvim legitimne – djevojke s kojima tom prilikom razgovara imaju slobodu da izaberu hoće li se pojebati s njim ispred kamere ili ne. Ta je sloboda, međutim, čista obmana. Djevojke su afinitetom društva prema mladom, oku ugodnom mesu implicitno uvučene u neprestanu razmjenu gola žena-novac. Najviše šokira nonšalantnost redatelja koji nema potrebu uljepšavati stvar – to da su djevojke očajne i treba im novac te se zbog toga na kraju prepuštaju neuglednom debelom Francuzu (Woodmanu), trebalo bi da imponuje gledatelju – sve je prikazano realistično, a Woodman uvijek na kraju izlazi kao pobjednik, što dovodi do zaključka da svaka žena hoće seks, samo je treba dovoljno dugo nagovarati. (Isti je zaključak i najnovijeg filma Woodyja Allena Vicky Christina Barcelona.)

Protuargument mom zgražanju nad ovako očitim iskorištavanjem mogle bi biti one: Ima i drugih načina da se zaradi novac i Niko ih nije tjerao, ali ako se bolje osomotri Istočna Evropa lako je doći do zaključka kako se čitava istočnoevropska ekonomija zasniva upravo na izvozu njezinih resursa, nije važno da li je riječ o bijelom roblju, sportistima, trgovini organima ili izvozu prirodnog gasa. Ta razmjena dobara između Istočne Evrope i Zapada (ponekada Južne Amerike, najčešće Brazila i Zapada) najčešće uključuje upravo trgovinu ženama koje itekako imaju fiksnu cijenu koju si nažalost nisu u stanju podići, ako se ne obrazuju. Za što im nedostaje novac, in the first place. Woodman se snimkama od kojih je kasnije napravio serijal „Casting X“ isprva htio zaštititi od optužbi za silovanje: snimci su trebali pokazati kako su djevojke dobrovoljno pristajale na seks. Nažalost, ti snimci upravo i jesu najbolji pokazatelj zlostavljanja žena jer je najgore ono iskorištavanje koje naizgled to nije.

Pogledajte (ako imate dobar želudac i 18 godina):

Ljudmila

Sunny

Julia

Naknadna pohvala redakciji Erotike

Ne znam koliko vas je odraslo na Erotikama, ali ja bome jesam i moram priznati da mi je to drag dio djetinjstva. Istina, erotskih časopisa u mojoj kući nije bilo, ali je zato daidža imao zalihe koje je skrivao u omotima ploča skupa s nekim drugim, eksplicitnijim izdanjima. Stoga sam se ugodno iznenadila kada sam neki dan s prijateljem otišla na Hrelić. Dok je Stjepan, umjetničkog imena Id Sarup, gledao ploče, ja sam se bacila u potragu za zanimljivim književnim naslovima i erotskim materijalom. Na štandu (ili bolje reći na podu) sam prvo ugledala Mikijev zabavnik, i odmah niže, stare brojeve Erotike. Čim sam pitala prodavača koliko koštaju, upitao me je: Jesi li ti Hercegovka? Prodavač je, da ne bude zabune, i sam bio Hercegovac i očito je povukao paralele između svojih i mojih interesa te ih nacionalizirao. Objasnila sam da sam Bosanka, al’ da sam ipak jednu četvrtinu Hercegovka, na što je on oduševljeno reagirao: Vidio sam ja odmah da si ti naša. Na kraju je htio da ga poljubim u obraz, ali pošto sam samo jednu četvrtinu Hercegovka, nisam htjela, jer nisam znala kako će moje ostale tri četvrtine i moja bolja polovina reagirati. I evo, sad su te Erotike na počasnom mjestu: pet komada (znam, trebala sam ih kupiti više, ali sam htjela da užitak bude skoncentriraniji, gušći) dobro očuvanih časopisa punih zanimljivih tekstova i stripova (iz prvog broja s početka 1985. izdvajam intervju s Lepom Brenom koja me je iznenadila svojom elokvencijom (ne zajebavam se) i strip Čedna Slađana) koji čekaju da ih pročitam od korica do korica, više puta, detaljno, onako kako, uostalom, i zaslužuju.

Bilo kuda – melanholija svuda!

Šta ste mislili, da pornografija briše melanholiju? Lol! Melanholija je mračni dvojinik ljubavne strasti, kako to lijepo reče Kristeva. Btw. mozak u melanholiji odlično funkcionira, samo je nesretan (treba napraviti razliku – melanholija nije psihičko već duhovno stanje – nije tuga, već um koji tuguje). Scene pentracije, fistinga, oralnog seksa se zato, bez ikakvih problema, u melanholiji odvijaju paralelno s puno prljavijim filozofskim i književno-teorijskim razmatranjima. Ah, oh i Fuck my ass idu rame uz rame s promišljanjima o pisanju, etici i ontologiji, jer je „crno sunce melanholije“ zaista saučesništvo između suzdržavanja i popuštanja, trijumfalnog bijega i čulne preplavljenosti.

XXX s Angel Dark okusom

Vraćamo se tako večeras moja obrijana, ali jednako mudra pička i ja kući – u jednoj ruci sabrane pjesme Marije Čudine (Život pjesnika, život noći/ i noćnih životinja sasvim je nerazumljiv/ onima koji se danju skitaraju/ pustarama tjelesnog i vidljivog). Svaka recituje u sebi, jednako mljackavo. (Kad usne i usmine recituju, onda nisu jebežljive kao inače: samo će ludak zariti jezik u nešto što izgovara poeziju.) Kod kuće se obje skidamo s Marije i ja polako počinjem osmišljavati recenziju koju već neko vrijeme planiram napisati. Pička govori da s tim ne želi imati nikakve veze. Nažalost, tema je inkriminira, jer ona kao niko drugi zna dobru ideju provesti u djelo. Nastavi čitati