Zašto ne kilometar iza?

Prije nekoliko godina sam upoznala M, djevojku koja je oduvijek željela upisati medicinu, ali joj to roditelji nisu dopustili: insistirali su da studira ekonomiju, a ona je pristala. Kada sam je poslije nekog vremena srela nisam se mogla načuditi: obukla se propisno muslimanski i rekla da se udala u Sarajevo. (Glave umotane u maramu i u širokoj haljini nalikovala mi je na stare nene koje su u stanju napisati samo svoje ime.) Razočarenje sam sakrila iza uljudnog razgovora. Danas sam je ponovo srela – hodala je korak iza svog muža. Rekoh prijatelju s kojim sam bila u šetnji kako bih pristala da hodam iza B-a samo ako bih ga trebala šutnuti u dupe ili ako bi to bio sastavni dio predigre nekog sm seksa. Šta je to drži korak iza? Vjera? Razočarenje? Osim toga, ako je iza, onda je i ispod. Zar joj ne dojadi ta submisivnost? Anyway, ne mogu da shvatim da je M u stanju zatomiti vlastitu intelektualnost kako bi stekla materijalnu sigurnost i dopustila drugima da joj kroje sudbinu. Gledala sam je danas i vidjela samo kako ide korak iza – nisam pomislila na to da li i dalje čita medicinske knjige i skida podatke o razvoju te znanosti s neta; niti sam pomislila koja joj je najdraža boja; s kim se druži i kakav joj je seks sa suprugom. Pomislila sam samo kako ne bih htjela biti na njenom mjestu i da ljubav nikako nije moguće do te mjere relativizirati da bi se i taj korak iza mogao njome nazvati. Ili kako je to Carry B. lijepo rekla u jednoj od epizoda Seksa i grada: Ne želim nekoga ko će me jahati. Želim nekoga ko će jahati naporedo sa mnom.