Tik tak

7 lis.

Mama je prije par godina od nekog penzionera, srčanog bolesnika, dobila sat koji je bio toliko bučan da sam ga morala staviti u kuhinju i za njim zatvoriti vrata. Međutim, time njegovo glasno otkucavanje nisam zaustavila: vrijeme nam svima giljotinira glave bježali mi od njega ili ne. Djedica je otišao prvi i sad mi ne preostaje ništa drugo nego da osluškujem kad će se debela kazaljka sručiti na moj vrat. (Ponekada me lupanje B-ovog srca zbuni, pa pomislim kako je kucnuo čas, jer se i ljubav voli igrati glavama koje kao od šale odvaja od tijela i ponovo, sasvim sluđene, vraća natrag.)

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: