The dream-child moving through a land of wonders wild and new

17 pro.

Nikad se ne zna kako će puknuti himen, jer svaki ima vlastiti oblik i drugačiju želju. Svog se sjećam kao da je bio jučer – rupica, mala kao vrata kroz koja može ući samo jako smanjena Alisa i, naravno, bijeli zec sa satom. Ne bijeli konj, ne zec s bombom koja kuca kao sat, jer htjela sam da ga raznesem s vanjske strane. Tako je i bilo – ostala sam bez himena, ali ne i bez njegove želje: i dan-danas vidim Alisu kako utrčava za bijelim zecom. Ona, međutim, ne nosi u ruci više flašicu na kojoj piše popij me, već kolačić na kojem piše – pojeBi me, a gljivu od koje se raste drži u džepu da njome nahrani zeca za kojim tako žurno ide.

p.s.

Da mogu izabrati slovo koje bi me drugi put razdjevičilo, izabrala bih staro ćirilično slovo št, jer njegov oblik obećava klesanje ugodnije od onog koje ga je zapisivalo na stećke.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: