Parazitizam

Josifa Brodskog su optužili za parazitizam i ja se sasvim slažem s osudom sovjetske Rusije, jer ne putuju svi paraziti krvotokom i digestivnim traktom – neki, poput većine pjesnika, putuju državnim sistemom i uništavaju ga izbacivanjem svojih otrova. Pjesnik može za života znatno oslabiti državne fondove, uništiti mnogo papira, a da za sobom ne ostavi ništa od opipljive vrijednosti. Još gore, pjesnici kao i pisci žive od drugih, u pravom smislu te riječi. Oni su slika i prilika parazitizma, imela ljudske vrste. Zapravo, još su gori od svoje biljne inačice – od pjesnika ne možeš napraviti rakiju. Ako bi se takav čovjek, ako je pjesnik uopšte čovjek, mogao destilirati ili fermentirati, dobili bismo loš rosé – nešto na prelazu iz nečega, bez prave boje i teksture jer pjesnici kao što je Josif Brodski, piju tuđu krv – svoje, kao ni prave domovine, nemaju.