– Što to radiš?! Pa sad sam očistila kupaonicu!
Problem s čišćenjem stana je vrlo jednostavan – oduzima vrijeme. Prije par godina, dok smo sestra i ja živjele zajedno, na vrata su došle anketarke koje su sestri postavile pitanje o tome koliko često posprema stan. Predviđeni su odgovori bili: jednom tjedno, par puta tjedno, svaki dan – ili par puta dnevno. U mojoj glavi – anketirane susjede su govorile – svaki dan, naravno! Svi drugi odgovori bi ukazali na to da su loše domaćice, kćerke, snahe, majke, sestre, supruge. Tu je još i generalno pospremanje koje traži da pomaknete svaki predmet u stanu i obrišete sve temeljito, da možete jesti s poda. Što više čišćenja – to je žena bolja jer kuća je njezin CV. Dom pokazuje ženine uspjehe, njezinu radnu sposobnost i dobar karakter.
Žene će obično reći da vole čistiti jer ih to odmara i ne moraju misliti ni o čemu. Meni, međutim, činjenica da ne žele misliti dok čiste govori samo da – imajući u vidu koliko često to čine – one uopće ne vole razmišljati. Zbog tih smješnih tvrdnji da je rad dobar jer odmara mozak, razvila sam otpor prema trljanju pločica, prozora i ostalih stvari do iznemoglosti jer – kratko i jasno – volim razmišljati.
U pitanju nije tek ordinarna ljenost, već pomisao da je to vrijeme potrošeno za dobrobit svih koji u stanu žive (a budimo objektivni, to su obično članovi obitelji koji ne pomažu oko kućanskih poslova) – moje vrijeme. Vrijeme koje mi ne može biti nadoknađeno ili vraćeno u bilo kojem smislu. Dati prednost čišćenju nad vremenom znači ne cijeniti vlastiti život jer vrijeme konstituira ljudski vijek. Ako žena poklanja svoj život mrvicama, česticama prljavštine, prašini, time kao da stavlja svima do znanja da je i njezin život jednako „beznačajan“.
Ne kažem da nije ugodno živjeti u besprijekorno očišćenom stanu. Naravno da jest, ali ne ukoliko je na njega potrošen čitav jedan životni vijek. Pogotovo ako žena koja je stan ili kuću stalno pospremala imala pametnija posla. Mogla je, recimo, umjesto trljanja podova trljati samu sebe – na mjestima gdje to doista izaziva uživanje. Mogla je odmarati mozak na način koji bi mozgu bio ugodan: tretirati vlastito tijelo onako kako tretira svoj dom.
Zbog čega bi, uostalom, vrijeme koje je nevidljiva kategorija trebalo biti utrošeno na drugima vidljiv i opipljiv način? Ideja da je mentalni rad – nerad, iako je on jednako tjelesan kao i dizanje tereta i pomjeranje kuhinjskih elemenata – škodi svima, a najviše ženama kojima je uskraćen nametanjem besmislenih domaćinskih poslova. Zašto za promjenu ženama ne bismo poslale anketarke s pitanjem: koliko često razmišljate? Jednom tjedno, par puta tjedno, svaki dan ili par puta dnevno? Po odgovoru na ovo pitanje najbolje bismo znali u čijem bi nam domu bilo najugodnije boraviti jer čistiti može svatko – misliti – ne baš.
U carstvu melanholije 
5 komentara na “Pospremanje nereda u glavi”
Asja,drago mi je pročitati misli na temu žena-čišćenje itd.i u prvi mah se slažem sa svime što si napisala. U drugi mah mi nešto zasmeta. Ako stvari nikad nisu crno-bijele, nije sve samo loše ili samo dobro onda na kraju i nema previše smisla svoditi svakodnevno čiščenje na bijeg od razmišljanja ili možda zamjenu za razmišljanje jer je tako lakše. Mislim da bi to bilo pretjerano pojednostavljivanje i da je površno tvrditi da revne čistačice (bez diskriminirajućeg tona) ne misle previše svojom glavom. Jer niti se to može sa sigurnošću tvrditi niti se osnovi kućni poslovi (koji nažalost uglavnom padaju ženi na leđa ali to je druga priča) trebaju smatrati kao oduzimanje ženinog intelekta ili tako nešto slično. Meni nitko ne brani da razmišljam npr.o Einsteinovoj teoriji relativnosti ili o tome ima li smisla izaći na izbore, dok peglam tatine gaće. Eto, to je moj pogled i nstavljam i u buduće čitati tvoj blog.
Ja sam istog misljenja kao i “Teta”.Majka sam i dvoje dece i pored muza koji mi pomaze ,ipak veci deo ciscenja je moj.Ne mogu citati kao pre ali dok peglam ,mislim o procitanom.Glasam za rucak na sporetu i urednu kucu jer ako tako nije oni o kojima brinem ne bi bili zdravi a to je za mene na prvom mestu.I jos nesto…par puta sam cula od svojih prijateljica ,dok smo jos bile studenti ,da uzivaju prvo da pospreme svoju sobu a onda da se koncentrisu na ucenje,kao da ih to dodatno relaksira i sama cinjanica da nista oko njih nije na “cekanju”.Ako se borimo za zenska prava ,hajde onda da zeni olaksamo ,da se bolje organizuje ako vec ne moze da plati da drugi ciste za njom i njenom porodicom.Mislim da je tekst obesmislio taj zenin rad.
Ima tu još ponešto – za razmišljanje!
Na moju konstataciju da ribanje stare gusnate kade djelotvorno ubija svaku volju za seksom u žena, jedan je moj prijatelj odgovorio traktatom o tome kako djelotvorno, lako i brzo očistiti kupatilo, zahodsku školjku i kadu, jer što se tu ima ribati. Žene su naime kroz stoljeća, vrag će ga znati zašto, “manito” ribale svašta, od drvenih podova, masnih rerni i šporeta, zagorenih tava i lonaca pa sve eto i do gusnatih kada. Nije važno šta se riba, nego zašto se riba. I važno je upravo to što su sve to uvijek radile “manito”, a sve bi to danas bilo barem za kauč, a ponekad završi i “sanatorijem”.
slažem se s tim da je pogrešno tumačiti da revne čistačice ne misle ili razmišljaju, ali ono pitanje koje mene muči je zašto ti peglaš tatine gaće, a ne tata?
tata je ljenčina