Ako bih sutra kraljica bila

4 stu.

Prethodno sam bila obećala, pa hajde da to obećanje napokon i ispunim: donosim vam svoj izbor i prijevod pjesama Emily Dickinson besplatno u PDF-u. Kako sam u njegovom uvodu napisala, namjera ovog izbora bila je da otme pjesnikinju od spomenarskih prijevoda na b/h/s jezike. Marko Vešović je Dickinson čitao na ruskom i prepjevao je s engleskog koji nije znao, a zadnji hrvatski prijevod/promašaj ne smijem ni da spomenem. Bolje da padne u zaborav. Nepravda je pjesnikinju tog kalibra predstavljati čitateljicama uprošćenim jezikom i nategnutim rimama ili, još gore, italicom kao da je doslovno čitamo iz nečijeg dnevnika ili školske bilježnice.

Jučer sam baš čitala gospođu de La Fayette i njezino remek-djelo Princezu de Klev (Nolit, 1966). Velika je razlika kad imate knjigu kakvu je Nolit izdao – minimalistički opremljenu, jednobojnih korica i ne suviše stiliziranog fonta, i kad imate knjige koje od prvog povijesnog romana nastoje napraviti ljubić. Žanrovski, La Princesse de Clèves (1678) povijesni je roman koji jasno pokazuje spregu politike i ljubavi na francuskom dvoru kralja Henrika II. Knjiga objašnjava da u tadašnjim kraljevskim krugovima nije bilo ljubavi bez političkog interesa i intrige. Privatne se romanse odvijaju paralelno s ugovorenim brakovima, ali ni one nisu bezazlene i bez političkih posljedica i utjecaja. Rijetko koja knjiga na tako upečatljiv način pokazuje da je privatno istovremeno javno i da su domene koje su kroz povijest bile rezervirane za žene – romansa, obitelj – jednako politički važne kao što su to javno političko djelovanje, potpisivanje mirovnih ugovora i ratovi.

Kad kičastim dizajnom i lošim prijevodom pokušavate depolizirati povijesni roman i svesti ga isključivo na ljubavnu tematiku i to je političko djelovanje. Ako, dakle, gospođu de La Fayette i Emily Dickinson prevedemo i vizualno opremimo kao ljubić napisan za Gloriju, pokušavamo time autorice zadržati tamo gdje mislimo da sve žene spadaju – izvan politike i povijesti. Nije slučajno bivši francuski predsjednik Sarkozy Princezu de Klev proglašavao irelevantnom i suvišnom. Žene koje pišu o povijesti, za povijest – redovito muče muškarce koji ih iz nje žele izbrisati.

Emily Dickinson se nalazi u antologijama, u književnoj povijesti, u školskim udžbenicima. Ali ne u našim. Kod nas se još uvijek Walt Whitman izučava kao važno ime, a Emily je prepuštena vanškolskoj naobrazbi i osobnom entuzijazmu čitatelja. Nije teško razumjeti zašto je tome tako – kad nešto štampate kao trećerazredno štivo, tako ga ljudi i čitaju. Iskreno se nadam, držim fige, da će ovaj prijevod predstaviti Dickinson kao suvremenu autoricu čija je poezija aktualna jednako kao i sve što se danas piše. Možemo slobodno reći da je svojim pjesničkim eksperimentom puno bliža suvremenim čitateljima nego je bila svojim suvremenicima koji nisu pokazali previše sluha za njezino stvaralaštvo. Dickinson nikad nije pripadala književnom establišmentu, ali to nije bilo njezinom greškom: pjesnikinja je znala u svakom trenutku koliko vrijedi to što piše. Greška je društva, bila i ostala, što se ne zna nositi sa ženama koje taj estblišment nadilaze svojim djelom.

No da ne otežem više, klikom na donju sliku možete skinuti pjesme koje sam prevela. Uživajte i javljajte dojmove! p.s. Hvala Sanji Lepur koja je knjigu vizualno uredila, da vam je ne šaljem okolo u Wordu.

3 Odgovora to “Ako bih sutra kraljica bila”

  1. geomarija 06/11/2014 at 10:02 #

    Vjerujem da pričaš o određenom izdavaču i prevoditelju iz Varaždina. Nisam čitala njegovu Emily Dickinson, ali jesam Philipa Larkina i to je bilo kriminalno, google translate bi kvalitetnije preveo.
    Nije da branim domaće propuste, ali Amerikanci nisu bolji. Upravo čitam knjigu Susan Howe “My Emily Dickinson” i uvod i prvo poglavlje su posvećeni raznim ignoriranjima Dickinsonove u kanonskoj književnoj kritici kroz čitavo 20. stoljeće.
    Inače, lijep izbor, odličan za upoznavanje sa Dickinsonovom!

    • asjaba 06/11/2014 at 14:04 #

      da, mislim na varaždinski promašaj. emily nekako, zajedno s drugim pjesnikinjama, uvijek izvuče deblji kraj. da mi je vidjeti da se na pjesnicima iživljavaju lošim prijevodima. uvijek žene fasuju.😦

      • geomarija 06/11/2014 at 16:47 #

        Nije da toga nema, al kažem ti da je i Larkina iskasapio. Vidjelo se da neke pjesme nije ni razumio… Vjerujem da je u prijevode krenuo dobronamjerno, ali su mu ambicije daleko premašile mogućnosti.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: