Nevoljena: o nemajčinstvu i ljubavi

Nikad nisam željela imati djecu. Nikad. Dok sam išla na kurs šivanja moja me učiteljica-šnajderica upozorila da zbog toga što djecu ne želim nikad neću biti voljena. Rekla je: nikad nećeš spoznati pravu ljubav. Time je potvrdila ono što sam puno puta prije i poslije nje čula od drugih žena. Nema ljubavi bez rađanja. Nema ljubavi izvan majčinstva. Nema ljubavi za žene koje nisu i ne žele biti majke. Nema ljubavi za žene koje ne žele imati djecu. Ili si majka i imaš ili si nevoljena. Stoga, drage čitateljice i čitatelji, moje je ime Asja i ja ne znam što je to ljubav. Znam nespretno sašiti pidžamu, haljinu ili suknju, ali voljeti, oprostite, to ne znam. Prava ljubav nije za nas nemajke koje, budale kakve jesmo, ljubav tražimo u stvarima koje s rađanjem nemaju nikakve veze. Uvijek sam mislila da ljubav postoji izvan klistiranja i akušerstva, ali što mi nevoljene uopće znamo o istinskoj ljubavi? Nastavi čitati

Logan, Wolverine i ljepota muža

Ljepota. Nema tu neke tajne. „Ne stidim se da kažem da sam ga voljela zbog njegove ljepote“, piše Anne Carson u Ljepoti muža. Wolverine je slika i prilika muža o kojem možeš napisati čitav pjesnički esej zato što je taj lijepi muž loš čovjek, vucibatina. Carson piše, doduše, o liku koji se ne zove Logan, ali mi ćemo govoriti o njemu jer smo s Wolverineom godinama svi bili u braku i odlično ga znamo. Otišao je na vrijeme, rekla bih, jer da smo nastavili stariti s njim, pisali bismo o mužu koji nikako da umre, iako njegovu smrt svi željno iščekujemo. X-Men franšiza napravila je dakle odličan potez, odnosno Hugh Jackman donio je ispravnu odluku da sahrani ulogu u kojoj smo ga gledali skoro 20 godina. Logan (2017) je zbogom koje se moralo kad-tad dogoditi, zbogom koje je doduše trajalo pola sata predugo, ali koje nam je svima svejedno bilo potrebno. Nastavi čitati

89. dodjela Oscara

tumblr_om2jsdiz761sw2yhio2_540

Dodjele Oscara nikad nisu bile moj „guilty pleasure“ zbog toga što uopće ne uživam u njima. Nakon cjelonoćnog gledanja 89. dodjele, u ponedjeljak ujutro dočekao me sms od banke o prispjelom dugovanju koji me natjerao da se zapitam što sam to dobila od ovogodišnjih Oscara? Dugujem li njima nešto? Oscarima se vraćam kao i Eurosongu, ne zato što očekujem nezaboravne sate provedene uz televiziju, već zato što znam da su te dvije manifestacije u direktnoj vezi s mojim bankovnim računom, mojim snovima i problemima koje svakodnevno proživljavam daleko, najdalje od La La Landa i Hollywooda. Pomisao da možemo prespavati Oscare i baviti se samo „pravim problemima“, živjeti svoj „stvarni život“ koji nema nikakvih dodirnih točaka s američkom industrijom zabave, laž je koju nemam namjeru pričati samoj sebi a ni drugima. Zbog toga dodjele redovito pratim jer me se tiču. Nastavi čitati

J’accuse!

Neki ljudi radije maštaju o nerealističnoj budućnosti nego što se bave stvarnošću. Nisam nikad bila jedna od takvih, jer dok čovjek ima glavu u oblacima i razmišlja o utopističkim idejama, surova realnost baca suzavce na LGBTIQ zajednicu. Svijet i Hrvatska 2017. nisu mjesto za sanjarenje jer spadaju u kategoriju noćne more iz koje se svi ti zanesenjaci koji priželjkuju bolji život moraju što hitnije probuditi. Dalje, puno ljudi revoltirano trenutnom političkom situacijom govori kako ih nije strah. Iskreno, što vrijeme više prolazi, ja se sve više bojim. Ne toliko ljudi koji su u stanju počiniti zločine iz mržnje, pa čak ni onih koji takva zlodjela namjerno, poput predsjednice Grabar Kitarović, prešućuju ili im potiho aplaudiraju. Ne, mene je najviše strah ljudi koji misle da se njihovo protivljenje nasilju, zagovaranje pacifizma, demokratskih vrednota i ljudskih prava na socijalnim mrežama računa u organizirano pružanje otpora. Nastavi čitati

Mahirova druga smrt

Umro je Dubravko Lovrenović. Time je smrt Mahira Rakovca dobila tužan epilog o kojem se ne smije šutjeti. Lovrenovićeva smrt ne svjedoči samo o osobnoj tragediji i tome da nas smrt voljenih osoba neminovno povlači za sobom već i o činjenici da društvo devastirano revizionizmom najokrutnije kažnjava one koji su ga u stanju oprezno i kritički sagledati. U nekoj sam sanjarici pročitala da kad sanjaš umrlu osobu, a ona ti u snu pruži ruku, nipošto je ne smiješ prihvatiti jer je to siguran znak tvoje skorašnje smrti. Ovakvo mi se tumačenje uvijek činilo nepravedno jer ruka umrle osobe može biti veća utjeha od društva koje nam je odbija pružiti. U slučaju Mahira i njegove obitelji društvo ne samo da nije ispružilo ruku već je obje namjerno sakrilo iza leđa. Nastavi čitati

Laž apolitične kulture

Da nam bude bolja, započnimo 2017. godinu demistificiranjem oksimorona „apolitična kultura“ koji je hrvatskoj vladi prošle godine poslužio za političko obračunavanje s neprofitnim medijima. Pod izlikom da novinarstvo i politika nemaju što tražiti u kulturi desna je politička opcija angažirala vlastiti „apolitični“ kadar koji je trebao stati na kraj kompromitiranim intelektualcima, umjetnicima i portalima koji proizvode angažirane, ljevičarske tekstove poput ovih koje redovito čitate na Mufu. Servirane su nam zatim „apolitične“ ministarske odluke koje ćemo u ovoj godini itekako osjetiti, ako već nismo: ukinuto je financiranje neprofitnih medija, a u odbore koji odlučuju o financiranju u kulturi i davanju potpora umjetnicima postavljeni su ljudi koji navodno imaju samo jedan cilj, a to je očistiti kulturu od politike. Posljedično, Ministarstvo kulture prvi put neće podržati zagrebačku Povorku ponosa, a bez potpore ostalo je i hrvatsko izdanje Le Monde Diplomatiquea. Nastavi čitati

Vampirice br. 8

Vampirice su pokušale prespavati 2016, ali im to nije pošlo za rukom. Probudile su se u vrijeme adventa, vjerojatno zbog jake rasvjete u centru Zagreba. Bejdi je u međuvremenu porasla kosa, a Fehimi muf. Inače su ostale iste.

vampirice 8