Američka glumica Alyssa Milano pokrenula je na Twitteru kampanju #MeToo koja je trebala „napokon“ otkriti svijetu pandemiju seksualnog uznemiravanja: svaka žena koja je iskusila zlostavljanje i/li uznemiravanje pisala je o tome i dodavala svojim riječima spomenuti hashtag, čak i na Facebooku. Sve je počelo slučajem Harveyja Weinsteina. Poznati, Oscarom nagrađeni filmski producent kroz svoju je karijeru, kako smo uspjele saznati, seksualno uznemiravao desetine i desetine žena koje je pozivao u svoju skupu hotelsku sobu na službene sastanke i onda ih dočekivao sam, ogrnut kućnim ogrtačem i tražio od njih da ga masiraju golog. Neke od žena je silovao, poput Asije Argento i Rose McGowan, druge naganjao po sobi, masturbirao pred njima (pred televizijskom novinarkom Lauren Sivan navodno je drkao u restoranskoj kuhinji). Nastavi čitati →

Često znam reći da je Youtube moja televizija jer sadržaj koji tamo gledam ne uključuje nikakve Mirjane Hrge, Branke Kamenski ili Siniše Kovačiće. Youtube je doduše prepun plaćenih oglasa, ali istovremeno postoji otklon od mainstreama jer korisnici (ili kreatori, kako se youtuberi koji proizvode sadržaj nazivaju) snimaju kratke videokomentare koji su često puno aktualniji i mjerodavniji od bilo čega što možete vidjeti na RTL-u, HRT-u ili bilo kojoj drugoj televiziji, uključujući i medijske divove poput CNN-a. Zapravo, televiziju sam u prvom redu zamijenila Youtubeom zato što on nije televizijski kanal s problematičnom uredničkom politikom koja bi nalagala pojedincu kako da snima i montira vlastite uratke i koja bi mu davala stranačke naputke što u svojim snimkama treba reći. Nastavi čitati →

Liana Finck, https://www.instagram.com/lianafinck/

Nakon što sam pročitala tekst „Cigarete poslije koitusa“, tražila sam kratku biografiju Đine Kolege, suradnika magazina Ravno do dna, u Kulturološkoj enciklopediji penisa, jer gdje bi ovaj genijalni hrvatski glazbeni kritičar drugo bio nego među kitama? Pošto ga nisu uvrstili kao natuknicu, a feminizam jesu, tražila sam ga onda po knjizi Melsa van Driela Manhood: The Rise and Fall of the Penis, i to u sljedećim poglavljima: „Ailments of the Scrotum“ i „Ailments of the Penis“, ali ni ovdje ništa nije pisalo o njemu, što me iskreno začudilo jer valjda bi stručnjaci za povijest penisa trebali znati za najveću tegobu svake ćune, to jest za hrvatske glazbene kritičare i entuzijaste koji svojim seksističkim tekstovima i komentarima sustavno uništavaju kitin dobar glas i njezinu čudesnu hidrauliku. Nastavi čitati →

Nakon što je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić najavio da će Trg maršala Tita preimenovati u Trg Republike Hrvatske, bivši ministar kulture, bivši član HDZ-a, bivši suradnik mjesečnika Nezavisna Država Hrvatska Zlatko Hasanbegović izjavio je da taj novi naziv nije „po njegovom ukusu“ te da, ako je to cijena da se promijeni ime, isti trg možemo nazvati i Trg maslačaka. Hasanbegović je također, javno, tražio da mu se dodijeli „mjesto predsjednika za imenovanje ulica i trgova“ jer mu to „pripada“. Pozabavit ćemo se stoga danas Hasanbegovićevim senzibilitetom i ukusom, njegovim htijenjima i, dakako, maslačcima. Nastavi čitati →

Nakon stotinu milijuna različitih ekranizacija Batmana, Supermana, Spider-Mana, nakon nebrojenih adaptacija i ekranizacija žnj DC-jevih i Marvelovih muških superjunaka i antijunaka, Hollywood nam se napokon smilovao i dao šansu Wonder Woman, junakinji koja vrijedi više od Ant-Mana, Aquamana, Green Lanterna, Čuvara galaksije i Deadpoola zajedno. Da, WW vrijedi više, ali ljudi je sudeći po pojedinim reakcijama, kako je sam lik Wonder Woman (Gal Gadot) rekao, baš i ne zaslužuju. Wonder Woman (2017) redateljice Patty Jenkins zanimljiva je i uspjela ekranizacija poznate strip-junakinje. Njezina Wonder Woman nije nova Imperator Furiosa, ali razlog tome nisu ni superjunakinja ni redateljica, već činjenica da Wonder Woman ne pripada distopijskom svijetu Mad Maxa, već DC-jevom univerzumu koji nije u stanju sagledati i tematizirati vlastitu distopičnost jer, moramo to reći, svijet u kojem na stotinu superjunaka dođe jedna junakinja, itekako je distopijski. Nastavi čitati →

Bajka koja je najčešće prepričavana, preispisivana i ekranizirana u zadnje vrijeme, iako je oduvijek bila iznimno popularna, Ljepotica i zvijer, priča je u kojoj možemo tražiti i naći feminističko izbavljenje, ali i klice najgore mizoginije. Puno toga, naravno, ovisi o ljudima koji bajku interpretiraju i nastoje oživjeti vlastitim književnim i filmskim verzijama. Nažalost, opća mjesta, a posebno stereotipne rodne uloge, ono su za što se najlakše uhvatiti i reproducirati izbjegavajući bilo kakvu vrstu transgresije i iznijansiranosti koja bi mogla otuđiti publiku naviklu na jednostavnu romantičnu priču o začaranom princu i lijepoj djevojci koja ga je spasila. I upravo je to ono čemu neprestano svjedočimo kao čitateljice i gledateljice: nove verzije bajke najčešće su zapravo ista stara priča u kojoj arhetipovi ostaju netaknuti. Nastavi čitati →

Nikad nisam željela imati djecu. Nikad. Dok sam išla na kurs šivanja moja me učiteljica-šnajderica upozorila da zbog toga što djecu ne želim nikad neću biti voljena. Rekla je: nikad nećeš spoznati pravu ljubav. Time je potvrdila ono što sam puno puta prije i poslije nje čula od drugih žena. Nema ljubavi bez rađanja. Nema ljubavi izvan majčinstva. Nema ljubavi za žene koje nisu i ne žele biti majke. Nema ljubavi za žene koje ne žele imati djecu. Ili si majka i imaš ili si nevoljena. Stoga, drage čitateljice i čitatelji, moje je ime Asja i ja ne znam što je to ljubav. Znam nespretno sašiti pidžamu, haljinu ili suknju, ali voljeti, oprostite, to ne znam. Prava ljubav nije za nas nemajke koje, budale kakve jesmo, ljubav tražimo u stvarima koje s rađanjem nemaju nikakve veze. Uvijek sam mislila da ljubav postoji izvan klistiranja i akušerstva, ali što mi nevoljene uopće znamo o istinskoj ljubavi? Nastavi čitati →