Kategorija: književnost

  • Morpheus, gdje si sad, jebo te otac očin?!

    Priča o Pepeljugi ne bi smjela biti primjenjiva na poeziju: nema ponoći koja dobru poeziju pretvara u prnje i prašinu, ali isto tako nema čarobnog štapića koji lošu poeziju može transformirati u književni biser. Pjesnička je svakodnevnica u Bosni/ Hrvatskoj, međutim, upravo takva – bajkovita. Medijskim se štapićem od sranja (da referiram na prošli zapis…

  • Prvi maj, praznik rada: Keep it real and Jobless!

    Ne iznenađuje činjenica da je John Harington, čovjek koji je izumio wc školjku, bio pjesnik, jer pjesnici najbolje znaju da nije dobro kad govna dugo stoje na sobnoj temperaturi i to u posudi ispod kreveta. Neko je, osim toga, lako mogao, u vrijeme kada se na dvoru Elizabete I ljudi baš i nisu voljeli kupati,…

  • S koljena na koljeno ili O književnoj produkciji porodice Bazdulj

    Odem ja neki dan tamo gdje Bush mlađi nije i nikada neće – u Profil po knjigu Pet Califie i prošvrljam knjižarom da vidim ima li još šta zanimljivo, kad tamo na polici s domaćom prozom knjiga Bazdulja oca. (Bazdulja sina znamo, mamu Bazdulj-Hubijar također.) I gledam ja u nevjerici knjigu i mislim: Nije moguće!…

  • Gedankenstrich, der

    Crtica/povlaka na njemačkom glasi (der) Gedankenstrich – tako njemačka riječ čini vidljivom važnu osobinu crtice, njezinu suštinsku povezanost s mišljenjem. Moja je teza da crtica materijalizuje/ prikazuje proces mišljenja koji prethodi pisanju našla, dakle, mecenu u njemačkom jeziku: bogato sam nagrađena i to sve zahvaljujući Rilkeovom zapisu: Ne mogu si zamisliti znanje svetije od ovog:…

  • Z žličko se možgani izpraznijo. Hemoragira melanholija.

    Nije tajna da slovenački pjesnik Tomaž Šalamun voli muškarce i izvodi ih na ručkove gdje im (ako i sami pišu) odaje tajne pjesništva. Na takvu dvostruku gozbu, kažu, nikada nije pozvao nijednu ženu. Prvi sam put za Šalamuna čula od jednog beogradskog profesora koji je pričao o tome kako je pjesnik zbog crnca ostavio ženu…

  • Bajram je, pa rekoh da i ja zakoljem svoj kurban

    Ako je pametna, žena mora pokazati da zna, a da zna vidi se tek ako misli, piše i zna po pravilima. Žena, dakle, mora znati onako kako muškarac zna, inače ne zna. Ja sam se, na primjer, godinama podvrgavala napornoj vježbi da ne budem „u skladu sa“, da mislim i pišem izvan zadatih i, iskreno,…

  • Kill Bill na feministički način

    Voljeti pametne žene zadovoljstvo je pedera. Ili Žena je prirodna, što znači odvratna, veli jedan od najvećih francuskih pjesnika, Baudelaire. U svom dnevniku pokazuje da misli ozbiljno i pljuje po George Sand. Naravno, to vrijeđa moja feministička osjećanja (o da, i feministkinje imaju srce), pa sam mu odlučila posthumno održati lekciju jer sam, kao što…

  • I, naravno, ne može da zaspi…

    Neko ujutro u pola osam krene nazvati mikrokreditnu organizaciju i umjesto toga, greškom, nazove pjesnikinju (čitaj: neprofitabilno društvo jednog lica). Nakon uobičajenog: Pogriješili ste broj, pjesnikinja se vraća u krevet gdje razmišlja o zateznim kamatama najgoreg od svih lihvara – razuma.

  • O tijelu i TIJELU

    Odgovarajući na pitanje “Treba li se više zanimati za tijela pisaca, zašto?”, Philippe Sollers navodi niz autora i njihove tjelesne posebitosti: Prousta (njegovu astmu, bizarne rituale kao što je bockanje pacova iglama za pletenje), Kafku (njegovu zamjenu seksa pismima), Joycea (njegovu maniju pjevanja, probleme s očima) i zaključuje: Postoji, dakle, TIJELO koje nije poput drugih.…

  • Philippe et Juliette