Le Diplo, hrvatsko izdanje

Da bi se Hrvat osjećao beznačajno, nije nužno da kontemplira o bespućima svemira, dovoljno je da prelista prvi broj hrvatskog izdanja Le Monde diplomatiquea. Umjesto tipičnog medijskog forsiranja „tuzemnih“ tema, hrvatski Le Diplo radi jednu prijeko potrebnu stvar: pokazuje Hrvatu da nije centar svijeta. Nastavi čitati

Naknadna pamet

pass

Trenutno mi se po glavi mota sintagma esprit d’escalier koja označava naknadnu pamet: trenutak u kojem ste trebali nešto reći – prošao je. Sjetili ste se prigodne replike prekasno. Prije je ta naknadna pamet dolazila nakon prepirke ili razgovora i značila je žalovanje što nismo bili brži na jeziku. Označavala je kratak, prolazan trenutak. Čini mi se, međutim, da taj esprit d’escalier počinje značiti duže razdoblje, svojevrsno opsadno stanje, jer se prostor za odgovore smanjio do nevidljivosti, tek što stignemo otvoriti usta da nešto kažemo – trenutak je već prošao. Sve što nam ostaje – naknadna je pamet. Nastavi čitati

Interliber 2012, preporuke

Za tri dana počinje zagrebački sajam knjiga Interliber (13. – 18. 11). Pošto smo svi kolektivno švorc, a prodaja knjiga drastično pala (jer, budimo objektivni, sad više nego ikad prije stoji ona Virginije Woolf: One cannot think well, love well, sleep well, if one has not dined well) – vrijeme je za moje beletrističke i finansijske sugestije što se sajma tiče. Nastavi čitati

Profesija: amater

Aleksandar Stanković se javno ispričao jer je u emisiju doveo knjigovođu s osnovnom školom i predstavio ga kao četverostrukog doktoranta. Čitava Hrvatska bruji – pa tko je sad taj Mihajlović, što je završio i čime se stvarno bavi? Svi se pitaju kako amater može doći u važnu televizijsku emisiju i obmanjivati javnost? Gledatelji i Stankovićeve kolege novinari se također pitaju kako potpuni amater može voditi emisiju na televiziji i obmanjivati javnost? Mene, međutim, uopće nije iznenadilo da se Stanković našao za istim stolom s Mihajlovićem jer Stanković nikad nije bio sinonim istraživačkog novinarstva, a njegovi gosti su isto kao i Mihajlović – najčešće prodavali maglu. Nastavi čitati

Jelena, žena koje itekako ima

Dvije glumice na slici (Jelena i Jelena) pokušavaju zorno prikazati evoluciju žene: nastala od majmunovog rebra, ali se, paradoksalno,  jebe i svršava kao kuja. p.s. Čini se da je majmun kojeg dvije Jelene nose na ramenima nobelovac  Ivo Andrić.

Nastavi čitati

O jednom odnosu

Iako Vesnu Bigu (Zagreb, 1948.) nećemo pamtiti kao revolucionarno ime hrvatske književnosti, riječ je autorici koja je, po meni, napisala dvije od najboljih priča na hrvatskom jeziku. Riječ je o pričama Karta zviježđa i Dvije žene, objavljenim u zbirci Slike iz novog sjećanja (Mladost, 1986). Nastavi čitati

Pet za pet – Romeo Mihaljević

1. Nije mi jasno – za svoju si poeziju dobio nagrade Slavić i Kvirin, zbirke pjesama si objavio kod uglednih izdavača (Znanje, Mozaik knjiga), ali ako gledam pjesničku scenu u Hrvatskoj – potpuno si marginaliziran. Objasni mi, molim te, taj paradoks. Nastavi čitati

Mladež bez boja

Jedan od meni najdražih romana, knjiga Ödöna von Horvátha, Mladež bez Boga (1937), govori o neprilagođenom gimnazijskom nastavniku, čovjeku koji na satu zemljopisa jednom od svojih rasistički nastrojenih učenika, djetetu bogatih plebejaca, pokuša objasniti kako su i crnci ljudi. Potpuno očekivano, u predratnoj atmosferi, kada su rodoljublje i imperijalizam glavni društveni imperativ, ovakva je nastavnička intervencija dočekana na nož – sutradan otac dotičnog učenika stiže u školu da očita nastavniku bukvicu i upozori ga na njegovo neprihvatljivo ponašanje. Nakon ovog incidenta, roman prati školski izlet u prirodu, izlet koji je zapravo priprema za rat, da bismo potom, izvrsnim kriminalističkim zapletom, bili upozoreni na perfidno, nadolazeće zlo. Nastavi čitati

Melanholija_ba poklanja

S obzirom na jučerašnji post, ovaj se može činiti pomalo ironičan, ali nije. Ideja je sljedeća: prazne bilježnice i notesi nisu glupost i nisu nepotrebni, naprotiv! Postaju glupost i višak samo kada su precijenjeni, kada se vrednuju više od knjige. (S tim da ima knjiga koje ne vrijede ni papira na kojima su štampane, to svi znamo.) Ukratko, odlučila sam sama napraviti nekoliko notesa – sama sam rezala papir, sama ga šivala i lijepila, sama napravila korice i sada ih želim pokloniti čitateljicama i čitateljima ovog bloga. Crveni i zeleni notes imaju papir težine 75/80 grama, papir u srebrnom je nešto lakši. Broj stranica je posve proizvoljan (nisam brojala), ali definitivno ih nema premalo. Dalje, format je A5, presavijen napola. Pošto su korice tvrde, nije savitljiv. Nastavi čitati