• The dream-child moving through a land of wonders wild and new

    Nikad se ne zna kako će puknuti himen, jer svaki ima vlastiti oblik i drugačiju želju. Svog se sjećam kao da je bio jučer – rupica, mala kao vrata kroz koja može ući samo jako smanjena Alisa i, naravno, bijeli zec sa satom. Ne bijeli konj, ne zec s bombom koja kuca kao sat, jer…

  • Kill Bill na feministički način

    Voljeti pametne žene zadovoljstvo je pedera. Ili Žena je prirodna, što znači odvratna, veli jedan od najvećih francuskih pjesnika, Baudelaire. U svom dnevniku pokazuje da misli ozbiljno i pljuje po George Sand. Naravno, to vrijeđa moja feministička osjećanja (o da, i feministkinje imaju srce), pa sam mu odlučila posthumno održati lekciju jer sam, kao što…

  • I, naravno, ne može da zaspi…

    Neko ujutro u pola osam krene nazvati mikrokreditnu organizaciju i umjesto toga, greškom, nazove pjesnikinju (čitaj: neprofitabilno društvo jednog lica). Nakon uobičajenog: Pogriješili ste broj, pjesnikinja se vraća u krevet gdje razmišlja o zateznim kamatama najgoreg od svih lihvara – razuma.

  • O tijelu i TIJELU

    Odgovarajući na pitanje “Treba li se više zanimati za tijela pisaca, zašto?”, Philippe Sollers navodi niz autora i njihove tjelesne posebitosti: Prousta (njegovu astmu, bizarne rituale kao što je bockanje pacova iglama za pletenje), Kafku (njegovu zamjenu seksa pismima), Joycea (njegovu maniju pjevanja, probleme s očima) i zaključuje: Postoji, dakle, TIJELO koje nije poput drugih.…

  • Philippe et Juliette

  • Crta – pomisao na metu

    U poeziji, razmišljanje mora biti grafički prikazano, ako mu je pjesnik sklon. Zarez označava suviše kratku pauzu da bi predstavljao razmišljanje. Tu funkciju najbolje vrši crta. (Iako i praznina ima istu vrijednost, sklonija sam crti, jer ona razmišljanje čini vizualno prisutnijim.) Crta razdvaja napisano od prethodno mišljenog i obrnuto, i lomi tekst na ono što…

  • Večer s Degijem

    Bilo je interesantno vidjeti Michela Deguya, pjesnika koji je sav u jeziku, koji kaže kako je jedna od ključnih funkcija poezije pokazati ljepotu jezika, izgubljenog u prijevodu: prevoditeljica njegovog djela na hrvatski jezik, Višnja Machiedo, govorila je više od njega, i on nije znao da li ona to s njim polemizira ili je samo užasno…

  • Sve sama primamljiva lica – ali ja sam ipak kupio pištolje

    Gledajući jučer Coppolinog Drakulu sjetih se zbog čega se osim feministkinjom ćutim i romantičarkom: romantičar voli kao smrt, ili ste potpuno njegovi ili živite. Btw. interesantno je kako su ljudi vremenom romanizam proglasili igralištem za slabe, gotovo maloumne. U redu je željeti život, ali željeti više znak je slabosti. Hajneov ulomak(1), međutim, kazuje suprotno –…

  • Krevetno putovanje

    Sad kad sam na stoliću iznad glave ugledala Džojsove Dablince na Kafkinoj Americi (ili je Kafka bio gore?) ne mogu a da ne sanjarim o bijegu. Najradije bih otišla negdje daleko, negdje gdje mi u trenutku smrti neće nad glavom moći parafrazirati Džojsa: Bila je razočaran čovjek. Vidjelo se na njoj, i gdje se ljudi,…