• Philippe et Juliette

  • Crta – pomisao na metu

    U poeziji, razmišljanje mora biti grafički prikazano, ako mu je pjesnik sklon. Zarez označava suviše kratku pauzu da bi predstavljao razmišljanje. Tu funkciju najbolje vrši crta. (Iako i praznina ima istu vrijednost, sklonija sam crti, jer ona razmišljanje čini vizualno prisutnijim.) Crta razdvaja napisano od prethodno mišljenog i obrnuto, i lomi tekst na ono što…

  • Večer s Degijem

    Bilo je interesantno vidjeti Michela Deguya, pjesnika koji je sav u jeziku, koji kaže kako je jedna od ključnih funkcija poezije pokazati ljepotu jezika, izgubljenog u prijevodu: prevoditeljica njegovog djela na hrvatski jezik, Višnja Machiedo, govorila je više od njega, i on nije znao da li ona to s njim polemizira ili je samo užasno…

  • Sve sama primamljiva lica – ali ja sam ipak kupio pištolje

    Gledajući jučer Coppolinog Drakulu sjetih se zbog čega se osim feministkinjom ćutim i romantičarkom: romantičar voli kao smrt, ili ste potpuno njegovi ili živite. Btw. interesantno je kako su ljudi vremenom romanizam proglasili igralištem za slabe, gotovo maloumne. U redu je željeti život, ali željeti više znak je slabosti. Hajneov ulomak(1), međutim, kazuje suprotno –…

  • Krevetno putovanje

    Sad kad sam na stoliću iznad glave ugledala Džojsove Dablince na Kafkinoj Americi (ili je Kafka bio gore?) ne mogu a da ne sanjarim o bijegu. Najradije bih otišla negdje daleko, negdje gdje mi u trenutku smrti neće nad glavom moći parafrazirati Džojsa: Bila je razočaran čovjek. Vidjelo se na njoj, i gdje se ljudi,…

  • Tik tak

    Mama je prije par godina od nekog penzionera, srčanog bolesnika, dobila sat koji je bio toliko bučan da sam ga morala staviti u kuhinju i za njim zatvoriti vrata. Međutim, time njegovo glasno otkucavanje nisam zaustavila: vrijeme nam svima giljotinira glave bježali mi od njega ili ne. Djedica je otišao prvi i sad mi ne…

  • Svašta se danas zove ženom

    Možda V. Woolf nije potopilo kamenje u džepovima, već kurac koji je bio toliki da joj je za njega trebala posebna, vlastita soba?! Jezivo je to kako u nekim trenucima na ljudski idiotizam možete reagovati samo šutnjom: neko kaže takvu glupost da samo što ne padnete sa stolice, ali znate da nije ni vrijeme ni…

  • Melanholija zvana Marija Čudina

    Uvijek sam rado pjevala I’m an alien in New York jer sam vanezamljac, ali ne u tuđoj već u vlastitoj zemlji. Sestra me uvijek ispravlja (ne znam dobro pjevati), ali ja sumanuto nastavljam pjevušiti istu grešku, isto nepripadanje. Čini mi se da mi je to zajedničko s hrvatskom pjesnikinjom Marijom Čudinom. Marija je bolja od…

  • O pretjeranom zbližavanju tijela

    Kad Kavafi kaže: Misli su mu bolesne od žudnje ja vidim Gojinu sliku – oči iskolačene u bezumnom strahu jer mala je razlika između užasa koji razumna osoba osjeća kada shvati da žudi za drugom osobom i dok gleda God’s Warriors Christiane Amanpour na CNN-u. Intimni prostor, ono što je razumom uvijek naše, gubi strahom…

  • Ljudski rad! To je eksplozija koja s vremena na vrijeme obasja moj ponor. (Rimbaud)

    Neminovno je da čovjek u jednom trenutku ostavi po strani knjigu koju čita kako bi obavio neki konkretniji posao, ali da s Rimbauda pređe na mrvljenje osušenog kravljeg izmeta kako bi grah bolje rodio – to se može desiti samo meni. Ujutro sam sa starim otišla na vikendicu i čim smo stigli, ošamućena i uspavana…