Kategorija: književnost

  • Verfremdungseffekt

    Dva mjesta koja interpretiraju moje tijelo – oba su njemački pojmovi – Weltinnenraum i Verfremdungseffekt: Rilkeova kovanica, Brechtova kovanica. Iskovali su mene – novčić kojim se ništa ne može kupiti. Uzmimo npr. prvi pojam – sve vanjsko nalazi svoje mjesto u nama, zauzvrat možemo smrt gledati životinjskim očima – iznenađeni. Unosimo stvarnost stvari/drugih u našu…

  • Što ne učiš, Tomiću?

    Posljednja kolumna Ante Tomića (Učiš li Vedrane?) govori puno o “piscima” danas, a još više o novinama koje takva sranja kao što je dotični tekst – objavljuju. Nije misterija da je hrvatska kultura u kurcu jer su njezini stubovi upravo “veličine” poput Tomića. Uostalom, kad su vam glavni literarni aduti ljudi koji u svojim tekstovima…

  • Protiv mudologije

    Ne znam koliko vas je imalo priliku pročitati dva teksta koja su Damir Arsenijević i Nebojša Jovanović zajednički napisali i objavili u srbijanskom časopisu Reči (2007, broj 75.21) – Bespuća politološke zbiljnosti i Druga smrt antifašizma (O cinizmu „intelektualne“ elite u BiH) te Nebojšin mejl Damiru koji su naveli na kraju, a koji sadrži dvije…

  • Mudologija: hrvatsko-bosansko prijateljstvo

    Prije par dana sam prvi put pročitala tekstove Slavenke Drakulić: Mitologija mudologije, Tko je tko u mudologiji? i Mudofilija kao disciplina, i učinilo mi se da su mudologija i mudofilija u međuvremenu postale sveobuhvatnije kategorije – više nije riječ samo o proučavanju, obožavanju muda i umotvorina koje ona produciraju, već o mnogo ozbiljnijem problemu.

  • Meštar iz Torina

    Cesare Pavese – pjesnik koji je popušio. Najviše volim raspravljati s mrtvim ženomrscima jer oni ne mogu, kao živi primjerci istih, uništiti svaku želju za dijalogom: mrtav ženomrzac je najbolji ženomrzac. Cesare Pavese je svojevrsna iznimka: rijetko koji ženomrzac voli žene koliko ih je volio italijanski pjesnik. U pitanju je slatka mizoginija, ako takva uopšte…

  • Dnevničarenje

    Dok prevodim tuđe dnevničke zapise do mene ne dopire ništa osim bojazni da ne pogriješim na način na koji to činim dok pišem svoj dnevnik: nijanse su bitne, nemar nije dopušten. Nije važno što je i u tuđim dnevničkim javljanjima svaka druga faux pas: tuđe se greške ne čine tako strašnim. Moje me poklope kao…

  • Parazitizam

    Josifa Brodskog su optužili za parazitizam i ja se sasvim slažem s osudom sovjetske Rusije, jer ne putuju svi paraziti krvotokom i digestivnim traktom – neki, poput većine pjesnika, putuju državnim sistemom i uništavaju ga izbacivanjem svojih otrova. Pjesnik može za života znatno oslabiti državne fondove, uništiti mnogo papira, a da za sobom ne ostavi…

  • Žensko stvaralaštvo – pišanje u vjetar?

    Sve što napišem i kažem je unutarnji monolog: slabo što dopre do drugih. Ako to nije povod za melanholiju, stvarno ne znam što jeste. Jučer sam, zajedno s još grupicom ljudi, u prostorijama Hrvatskog društva pisaca prisustvovala predstavljanju Tomaža Šalamuna, najpoznatijeg pjesnika s prostora bivše Jugoslavije. Šalamun je pročitao par svojih pjesama, a onda mu…

  • Meandar koji plaši

    Velika je razlika skočiti u morsko plavetnilo i skočiti u rijeku – vidljivost je u drugom slučaju drastično smanjena – naziru se riječne trave koje ispunjavaju jezom. Inače prijateljsko i umirujuće zelenilo odjednom postaje neprozirno, neprijateljsko – čak i lopoči postaju prijetnja. Pokušavala sam skočiti u rijeku nekoliko puta i tek mi je to kraj…

  • Mišolovka

    U pismima Maxu Brodu Kafka priča o problemu s miševima od kojih danima nije mogao spavati. Da bi ublažio problem uzeo je mačku koju, međutim, nikako nije volio – isprva je pišala i srala svud po sobi, što je Kafku izluđivalo. Nije volio ostajati nasamo sa životinjom, jer kako je rekao Maxu: pred njom samom…