• Za boljitak

    Sarah Maple, iz serije autoportreta U svojoj je (posljednjoj?) knjizi Goran Samardžić napisao: U Bosni mi se ništa ne gadi/ U Bosni bih smio da jedem/ i sa poda. Voljela bih se s njime složiti, ali ne mogu – nisam u stanju biti rodoljub u zemlji u kojoj će se još malo, pa stvarno jesti…

  • Dvije slike

    Dvije slike koje sam kroz knjigu Muzeji svijeta: Nacionalna galerija Washington uvijek doživljavala kao diptih, iako je riječ o različitim majstorima, štaviše suprotstavljenim stilovima: Madame de Caumartin kao Hebe (1753) od Nattiera i Djevojka koja čita (oko 1776) od puno poznatijeg Fragonarda. U djetinjstvu se nisam obazirala na tekstove ispod reprodukcija – činilo mi se…

  • Dnevničarenje

    Dok prevodim tuđe dnevničke zapise do mene ne dopire ništa osim bojazni da ne pogriješim na način na koji to činim dok pišem svoj dnevnik: nijanse su bitne, nemar nije dopušten. Nije važno što je i u tuđim dnevničkim javljanjima svaka druga faux pas: tuđe se greške ne čine tako strašnim. Moje me poklope kao…

  • Parazitizam

    Josifa Brodskog su optužili za parazitizam i ja se sasvim slažem s osudom sovjetske Rusije, jer ne putuju svi paraziti krvotokom i digestivnim traktom – neki, poput većine pjesnika, putuju državnim sistemom i uništavaju ga izbacivanjem svojih otrova. Pjesnik može za života znatno oslabiti državne fondove, uništiti mnogo papira, a da za sobom ne ostavi…

  • Žensko stvaralaštvo – pišanje u vjetar?

    Sve što napišem i kažem je unutarnji monolog: slabo što dopre do drugih. Ako to nije povod za melanholiju, stvarno ne znam što jeste. Jučer sam, zajedno s još grupicom ljudi, u prostorijama Hrvatskog društva pisaca prisustvovala predstavljanju Tomaža Šalamuna, najpoznatijeg pjesnika s prostora bivše Jugoslavije. Šalamun je pročitao par svojih pjesama, a onda mu…

  • Smaller, poorer, cheaper

    Sinoćnja večer je bila u znaku intimne geografije: prvo sam na poklon dobila knjigu Natalie Angier, a potom prisustvovala izvedbi Smaller, poorer, cheaper australske cirkuske družine Acrobats. Neopisiv je osjećaj gledati crnohumornu predstavu koja akrobate svodi na tijelo i njegove traume: Jo-Ann Lancaster, Mozes i Simon Yates su u dvadeset minuta svaki, tijelom i pokretom…

  • O jebivjetrima i opinion makerima?

    Čudno je kako povremeno sasvim smetnem s uma da sam kao i svi drugi podložna recepciji: ne postoji ogrtač koji čovjeka može učiniti nevidljivim javnosti i dobro je da je tako. Darija me je uputila prekjučer na Booksinu recenziju ovog bloga. To nije prvi osvrt (o Vlastitoj sobi je prije nekog vremena pisao Knjiški moljac…

  • Foie gras

    Voljela bih misliti kako je neprestano šopanje kojem smo podvrgnuti zapravo pokušaj moćnika da od nas naprave nešto više – delikatesu francuske kuhinje, na primjer. Kao što šopaju guske i patke, tako i nas kljukaju ne bismo li proizveli masnu i ukusnu jetru, kad već nismo u stanju napraviti ništa drugo. To nas prekomjerno, nasilno…

  • Sahrana, pogreb, dženaza

    Ako se pitate ko je mali zdepasti čovječuljak u sredini, riječ je o predsjedniku Kipra – Dimitrisu Christofiasu, lideru jedine komunističke zemlje unutar EU. Ove sam godine, nekada u martu, posjetila staro varaždinsko groblje koje je, kako kažu, među najljepšim u Evropi. Ne bih se sjetila tog posjeta i grofice Oršić koja je tamo sahranjena…

  • Casting X

    Rijetko me šta neugodno iznenadi u pornografiji kao što me je Woodmanov serijal „Casting X“. Njegove su „audicije“ po Istočnoj Evropi prilikom kojih regrutuje nove snage za vječito gladna usta zapadnjačke porno-industrije sasvim legitimne – djevojke s kojima tom prilikom razgovara imaju slobodu da izaberu hoće li se pojebati s njim ispred kamere ili ne.…