Kategorija: melanholija

  • Zahvala internetu

    Kad se nešto zanimljivo događa – mislim: trebam to otići reći ljudima. Nema veze što ima ljudi u blizini: nešto nisam rekla ako to nisam rekla na internetu. Izvan interneta ostaju stvari koje ne vrijedi spomenuti nigdje. Neki sam dan, na primjer, na ulici vidjela Dolores Lambašu i malu Lanu Radeljak i htjela sam to…

  • Da, Google nas čini glupljima.

    Zvanično je: internet je moj kriptonit, s tim da ni bez njega nisam Superžena. Kada je internet u pitanju – sva moja nemoć da se oduprem učmalosti, budem aktivna, spašavam svijet, pišem – izlazi na vidjelo. Mislila sam da je pupak dokaz mog prvog i posljednjeg vezivanja, znak mog jedinog sm-a – ali, izgleda da…

  • Verfremdungseffekt

    Dva mjesta koja interpretiraju moje tijelo – oba su njemački pojmovi – Weltinnenraum i Verfremdungseffekt: Rilkeova kovanica, Brechtova kovanica. Iskovali su mene – novčić kojim se ništa ne može kupiti. Uzmimo npr. prvi pojam – sve vanjsko nalazi svoje mjesto u nama, zauzvrat možemo smrt gledati životinjskim očima – iznenađeni. Unosimo stvarnost stvari/drugih u našu…

  • Svaki san – noćna mora?

    Već više od tri sedmice mislim samo na jedno – kako se prostor u koji sam se tako rado uvlačila – odjednom pretvorio u strašnu prijetnju. Za sve je kriv J. Allan Hobson, čovjek čija me je knjiga Sanjanje – Uvod u nauku spavanja odjednom umjesto na sadržaj sna, usmjerila na njegovu formu i na…

  • Sexuality – bh verzija

    U svojoj je knjizi My mother: demonology, Kathy Acker napisala „As if sexuality can occur without touching“ i gadno se zajebala. Možda bismo i mogli reći da nema seksa bez dodira, ali se seksualnost itekako može „desiti“ bez njega. Druga je stvar što je za razvoj seksualne želje taktilnost dobrodošla, ali nije, kao što sam…

  • Što ne učiš, Tomiću?

    Posljednja kolumna Ante Tomića (Učiš li Vedrane?) govori puno o “piscima” danas, a još više o novinama koje takva sranja kao što je dotični tekst – objavljuju. Nije misterija da je hrvatska kultura u kurcu jer su njezini stubovi upravo “veličine” poput Tomića. Uostalom, kad su vam glavni literarni aduti ljudi koji u svojim tekstovima…

  • Komplicirana jutra

    Kakva su halucinatorna tuzlanska jutra? Vrlo komplicirana. Ovo dočekujem uz knjigu Pitanja o načinu života i „otkriće“ da svi možemo stati u fusnotu na strani 99, svedeni na svoju agitatorsku funkciju. Svi znamo kakve je ideje zagovarao Trocki (autor spomenutog naslova), svi znamo kakve ideje na ovom blogu i drugdje zagovaram ja, ali što s…

  • Utjeha masturbacije

    Svi se padovi mogu ublažiti onanijom. Kad sam bila mlađa – ako bih napravila nešto loše (a samoj sam se sebi činila prečesto zločesta), zaspala bih nadajući se da ću tako nadmudriti posljedice i izbjeći kaznu. Ta je radikalnija varijanta guranja glave u pijesak samo dijelom ublažavala problem „poništavajući“ ga snom, i iako mi, zapravo,…

  • Za boljitak

    Sarah Maple, iz serije autoportreta U svojoj je (posljednjoj?) knjizi Goran Samardžić napisao: U Bosni mi se ništa ne gadi/ U Bosni bih smio da jedem/ i sa poda. Voljela bih se s njime složiti, ali ne mogu – nisam u stanju biti rodoljub u zemlji u kojoj će se još malo, pa stvarno jesti…

  • Dvije slike

    Dvije slike koje sam kroz knjigu Muzeji svijeta: Nacionalna galerija Washington uvijek doživljavala kao diptih, iako je riječ o različitim majstorima, štaviše suprotstavljenim stilovima: Madame de Caumartin kao Hebe (1753) od Nattiera i Djevojka koja čita (oko 1776) od puno poznatijeg Fragonarda. U djetinjstvu se nisam obazirala na tekstove ispod reprodukcija – činilo mi se…